Da sport nije samo fizička vežba niti okruženje u kom se neguje ljubav prema aktivnosti, već i mesto na kom naša deca uče mnogo više od toga kako da bace loptu, budu brži, veštiji, bolji plivači…
Neretko je sportska aktivnost mesto na kom deca uče o tome kako se ponašati među vršnjacima, ali i kako se odvija komunikacija u različitim situacijama. Upravo je na tu temu, skrećući pažnju na negativne konotacije i primere, pisala i Snežana Golić, pedagog, a njenu objavu sa Facebook-a prenosimo u celosti:
„Nova SPORTSKA GODINA počinje. Da proverimo:
Kada vam je neko, ko je na poslu, rekao:
„Majmune, jel ti vidiš žutu liniju? E tu treba da staneš, slepcu “ (npr. pošta, pekara, prodavnica…)
Ili
„Konjino, šta se vrtiš? Hoćeš da ti ošišam i uvo?“ (frizer)
Ili
„Pa ti si retard, kako si tako zamislio kuću?“ (arhitekta, majstori…)
Ili Vašem detetu:
„Mali, glup si ko točak, evo ti kec?“
Meni se to nikada nije desilo.
Dakle, poruka sportskim trenerima:
Naše društvo se razvilo, samo sport još uvek kaska… I ne, to nije naš mentalitet, to je davno prošlo vreme…
„Ti si pi…“ mora da postane : „Pomoći ću ti da postaneš borbeniji“.
Za nenasilnu komunikaciju u sportu se vredi boriti, nemamo bolje mesto gde bi deca trebalo da budu.“
Autor: Snežana Golić, pedagog
Izvor: Detinjarije.com