Psihoterapeuti otkrivaju da u tim odnosima i dalje ključne ostaju osnovne veštine emocionalne i socijalne inteligencije – uvažavanje partnera, topao i podržavajući odnos prema tinejdžerima i adolescentima i zrelo razumevanje i asertivnost u prijateljskim odnosima. Iz psihoterapeutske beležnice prepisujemo zanimljive uvide koji se, ako vi to tako želite, mogu čitati i kao saveti.
1. Sposobnost da se kaže „izvinjavam se“ jeste veština i to veština kojom nisu mnogi ljudi ovladali. Treba brusiti tu veštinu. Nakon izvinjenja ne treba da sledi rečenica „ali evo zašto sam to uradio“ ili „a onda si ti uradio to“. Izvinjenje jeste preuzimanje odgovornosti za to što ste nekoga povredili, a ne recka u beležnici u kojoj se vodi neka bizarna bitka pod naslovom „ko je u pravu“.
2. Ljudi se nekad ponašaju vrlo eksplozivno kad su im osećanja povređena. Viđam tinejdžere kako doslovno udaraju pesnicama po nameštaju kad se na dogovorenoj seansi ne pojave roditelji. Viđam i roditelje koji histerično plaču i vrište kako su promašili u životu kad čuju kako im je dete piroman. Jednom mi se desilo da mi pacijentkinja kaže kako mi je frizura odvratna u trenutku kad se otvorilo pitanje njene upotrebe narkotika. Svi smo ljudi i ne volimo da nas postide ili povrede i to uvek treba imati na umu. To ne znači da drugi imaju u tome izgovor za razna ponašanja, ali zapamtite da će ego naći načina da se zaštiti i to čak i na vrlo ružan način.