spot_img
spot_img

Ovo nije samo ručak, već trajanje, neprekidno postojanje u vremenu i sećanju.

Uskoro će zazveckati tanjiri. Počeće gužva. Brišem rukavom suzu zbog onih koji neće doći, ostaje trag, pa ga zavrćem da se ne vidi, ali košulju neću menjati.

Magla je do prozora. Izgleda kao da smo sami na svetu. Ne uključujemo svetlo. Jedina svetlost je sveća. Pijemo kafu i plašimo se da progovorimo. Samo na slavsko jutro tišinu možeš pipnuti. Nema vremena koje prolazi, nema ljudi, imena, puteva. Nema ničega. Samo nas dvoje ćutimo zajedno.

Uskoro će iz sobe, bosa i čupava, izaći unuka. Čuće se trupkanje, proviriće iza zida i potrčati u krilo. Ostaćemo da sedimo zagrljene. Još malo, samo još malo, jer joj miriše kosa i ne mogu da zamislim ni jedno drugo mesto bolje od ovog.

- Advertisement -

Juče smo mlele žito i zrnca su padala svuda. Smejale smo se, čistile, pa se nervirale. Onda je ona zaronila ruke u smesu, mešala i mesila, lizala prstiće. Zatim je žito bilo na tanjiru. Prekrivale smo ga prah šećerom i duvale jedna drugoj u lice. Zatim smo jele papak, bile musave i masne. Uveče smo mesile slavski kolač, pravile figurice, po jednu za svakog od nas. Ređala ih je i virila u rernu. Kolač je rastao i rumeneo. Bilo je toplo i umorno.

Sada smo ponosne domaćice. Obilazimo frižidere, podižemo salvete. Hvalimo same sebe.

Idemo po odelo, pripasujem joj belu uštirkanu keceljicu, kao što sam je na isti način pripasivala i njenoj majci, pa se smejala dok istura čipkani džep prema gostima, raduje se paricama ili se razočara kada neko ne razume poruku. Sada se vreme spojilo. Ne želim da se vratim u prošlost. Dobro mi je ovo. Ne postoje godine, nebitan je put, već ovaj trenutak. Sada imam dve ljubavi više. Dogodine će četiri ruke biti u vangli sa žitom.

Stajem u kraj sobe i gledam sve još jednom. Uskoro će zazveckati tanjiri. Počeće gužva. Brišem rukavom suzu zbog onih koji neće doći, ostaje trag, pa ga zavrćem da se ne vidi, ali košulju neću menjati. Nosiću ih iza manžetne. Opet će biti sa mnom.

Kačim kosu i stajem pred ogledalo da se vratim sebi. Danas je slava. Doći će svi moji ljudi. Ovo nije samo ručak, već trajanje, neprekidno postojanje u vremenu i sećanju. Sve je dobro. Miriše bosiljak i tamjan. Unuka me hvata za ruku i kaže: lepa si. Neko zvoni. Pogađamo ko je. Smejemo se i otvaramo vrata. Predstava počinje, radnja traje i nikada se neće završiti.

Izvor: Biljana Vasić

spot_img
spot_img

Najnovije

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Dan ranog detinjstva 2026 vraća deci igru, prirodu i vreme za odrastanje

Besplatan celodnevni program za decu i roditelje 30. avgusta u Muzeju afričke umetnosti

Danski učenici će morati usmeno da brane radove da ne bi varali pomoću veštačke inteligencije

Danska vlada će, između ostalog, uvesti niz novih mera, uključujući nadzor računara, za učenike uzrasta od 16 do 19 godina.

Svetski dan mačaka: Mačkoljupci svih zemalja – ujedinite se!

Povodom Svetskog dana mačaka otkrivamo zanimljive činjenice o ovim tajanstvenim ljubimcima – od njihove istorije i uloge kroz vekove, do najomiljenijih rasa i razloga zbog kojih ih volimo.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img