Neretko kritike društva su upućene roditeljima koji poput helikoptera nadgledaju sve aktivnosti svoje dece, zbog čega je i nastao izraz „helikopter roditeljstvo“. Šta zapravo znači biti helikopter roditelj i zašto preterivanje u svakom obliku može dovesti do problema, pitali smo Snežanu Golić, pedagoškinju.
„Stari, tradicionalni izrazi kao što su „živeti pod staklenim zvonom“ znače da neko iz dobre namere, stalnim i neretko napadnim mešanjem usporava razvoj deteta, koje se baš u nepoznatim situacijama, kroz razmišljanje i samostalno traženje rešenja priprema za izazove koji ga u životu možda očekuju”, objašnjava sagovornica Udruženja Roditelj.
Ovaj oblik roditeljskog ponašanja dugoročno može izazvati negativne posledice.
„Sprečavanjem svake potencijalne greške, pada, tuge, nezadovoljstva i sličnog u detinjstvu se sprečava prirodni razvoj uzročno-posledične veze, sposobnosti da se trpi neprijatnost kao i sposobnosti prepoznavanja potreba ljudi koji nas okružuju”, dodaje Golić.
Takozvani „helikopter roditelji“ se mogu prepoznati po vidnoj zabrinutosti, strahu, činjenici da se teško opuštaju, pokušavaju sve da kontrolišu i imaju natprosečno mnogo informacija o sitnicama iz života svog deteta. Često se dešava i da, u mnogim slučajevima nesvesno, pokazuju odbojnost prema svima koji se ponašaju drugačije od njih i smatraju ih neodgovornim.
„Ako smo svesni da je zadatak vaspitanja osamostaljivanje, a ne perfekcionizam, sve nam je jasno“, objašnjava Golić. Ona takođe savetuje roditeljima da, u situacijama u kojima ne postoji realna opasnost, pruže detetu priliku da samo poveže uzrok i posledicu.
Sprečavanje negativnih posledica svakog neurađenog domaćeg zadatka samo je jedan od primera koje Golić navodi dok ohrabruje roditelje da odvoje bitno od nebitnog i moguće od nemogućeg, ali i da daju sebi pravo grešku i odmor.
Na kraju dana, ljubav i briga su najvažnije odlike roditeljstva, a umerenost osobina koja bi trebalo da bude odrednica za svaku našu životnu ulogu.
Izvor: boljenavike.roditelj.org