Zamislite jedan prosečan dan deteta ili čoveka koji se boji neke/ih životinje/a…. Kroz kakav niz osećanja prolaze kada sretnu tu životinju, da li izbegavaju da prolaze kroz neke ulice iz straha da ne naiđu na nju, da li izbegavaju da posete neke prijatelje ili rođake zbog njihovog kućnog ljubimca?
Piše: Jelena Trkulja
Izvor: Mommy hasn’t got a clue
Sećam se jednog časa psihologije kada nam je profesorica pričala o eksperimentu koji su sproveli psiholozi. Naime, pred malenog dečaka su stavili jednu životinju (zeca ili možda čak i pacova); prva reakcija deteta je bila da ispruži ruku i pomazi životinju. Zaključak psihologa je bio da smo mi kao vrsta tako „programirani“, da smo rodjeni sa tom nekom ljubavi prema malim, čupavim, mekanim životinjama, što je potpuno razumljivo za ljude koji vole da ih maze.
U drugom delu eksperimenta, istog tog dečaka su uplašili istom tom životinjom i došli do zaključka da se strah od životinja stiče tokom detinjstva nekom traumom (manjom ili većom) i da se teško prevazilazi (što zna svako ko ima takav strah).
Da li ste se ikada zapitali zašto postoje plišane igračke? Zašto kupujemo deci plišane mede, zeke, kuce, mace i ostale članove životinjskog carstva?
Zbog te naše urođene ljubavi se prave igračke koje simuliraju izgled životinja – mekane, nežne na dodir, sa izražajnim i sjajnim očima. Deca koriste igračke kao prelazne predmete na kojima vežbaju i razvijaju socijalne veštine koje će im trebati kada odrastu. Slično našoj deci, mladunci drugih sisara se igraju i rvu međusobno i tako vežbaju svoje socijalne veštine koje su posebno bitne za one sisare koji žive u grupama.
Kao neko ko je odrastao na selu, mogu slobodno da kažem da su mi životinje, nakon roditeljske ljubavi pažnje i vaspitanja, bile najvažniji faktor u detinjstvu. Bila sam veoma stidljiva, tiha i povučena devojčica i često su mi psi bili najbolje društvo. O značaju odrastanja uz životinje možete pročitati Ovde.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Nema komentara.