Metod „Zelena olovka“- istaknimo što je ispravno

Dete bilo kog uzrasta na ovaj način se uči ne da se koncentriše na neuspehe nego da uočava svoje uspehe. A to je važan psihološki pristup.

Na razvoju metoda „zelena olovka“ posvećeno radi Tatjana Ivanko. Prvo pominjanje „metode zelenog mastila“ pripada akademiku APN (Akademija pedagoških nauka) SSSR-a Š. A. Amonašviliju. On ovaj metod pominje u svojoj knjizi „Zdravo deco!“ iz 1983.

Princip „zelene olovke“ može se koristiti u svim oblastima vaspitanja i učenja. Dete bilo kog uzrasta na ovaj način se uči ne da se koncentriše na neuspehe nego da uočava svoje uspehe. A to je važan psihološki pristup.

- Advertisement -

U čemu je suština:

Kada je njeno dete učilo kosa-prava-tanka-debela i slova, Tatjana Ivanko nije crvenom olovkom podvlačila greške, kao što se to radi u školi. Ona je zelenom olovkom isticala ona mesta na kojima je dete najbolje nacrtalo liniju odnosno napisalo slovo. Devojčici se to veoma dopalo, pa je posle svakog reda tražila: „Mama, hajde da vidimo koje je najbolje ispalo!“ Ceptela je od ushićenja kad bi mama zelenom olovkom zaokruživala slovo uz reči „Ovo je idealno!“

U čemu je razlika u pristupima?

Kada ističemo crvenom olovkom greške, mi koncentrišemo pažnju na te greške. Šta usvaja naše vizuelno pamćenje? O da – usvaja ono što nije ispravno, ono kako ne treba.

Da li ste nekada videli da su idealno napisana slova podvučena ili zaokružena crvenom olovkom? Niste! Hteli ne hteli, u podsvesti pamtimo ono što je istaknuto. U drugom slučaju, koncentrišemo se na ono što je dobro i pravilno. Posredi su sasvim drugačija osećanja, drugačiji doživljaj. Hteli ne hteli, podsvesno ćemo težiti da ponovimo to što je ispravno i dobro.

To je sad posve drugačija unutrašnja motivacija – ne težnja da izbegnemo greške nego težnja da uradimo ispravno.

- Advertisement -

A sad obratite pažnju na pitanje: kako istaknute greške u svesci utiču na naš život kad porastemo?

Odgovor je očigledan: od detinjstva se koncentrišemo na nedostatke, greške, na ono što nismo pravilno uradili, na ono što je ispalo loše. Tome su nas učili u školi pomoću crvene olovke, a i u kući su nam češće skretali pažnju na ono što nismo dobro, odnosno na ono što smo uradili loše, nego na ono što smo uradili kako valja. Od dvadeset kvačica koje smo ispisali podvučena je jedna – dakle 19 smo napisali lepo i samo 1 nepravilno.

Čemu usredsređenost na tu jednu?

E, pa upravo ta navika (istaći crvenom pogrešno), koju vučemo iz detinjstva i koje nikako da se oslobodimo i da je otklonimo iz naše svesti odraslog čoveka – postaje najčešći uzrok nezadovoljstva u životu.

Ono što je u fokusu dobija na značaju. Ono na šta se obraća najviše pažnje, postaje sve veće i važnije. Sve počinje od detinjstva – sve navike iz detinjstva nosimo sobom kroz život kad porastemo, samo što nisu sve te navike i korisne.

Usvojivši princip zelene olovke, uvidećete da čak i ako detetu ne ukazujete na to gde je pogrešilo, greške će polako same od sebe nestati, zato što dete samo po sebi, po svojoj prirodi, nastoji da uradi sve kako valja.

- Advertisement -

Iz knjige: Мастерство учителя, Дуг Лемов (МИФ, Москва 2014)

Izvor: VK.com

Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img