Deca tu pojavu zovu “ja želim”, roditelji “on/ona voli”, a mi najčešće – “funkcionalna anksioznost”
Dete koje sebe pretrpava obavezama nije ambiciozno dete, već dete koje misli da ljubav i poštovanje moraju i u detinjstvu da zasluže.
Dete koje sebe pretrpava obavezama nije ambiciozno dete, već dete koje misli da ljubav i poštovanje moraju i u detinjstvu da zasluže.
Kada sam ovo predložio na jednoj konferenciji, jedan nastavnik je prestravljeno doviknuo: „Pobogu, pa na sva pitanja će dati tačne odgovore!”
Gajimo decu u strahu koji niti je utemeljen, niti nam taj strah nešto pomaže. Deca su deca, deca greše, lutaju, uče, viču, plaču, pa se smeju za dva minuta, deca imaju pravo da ne znaju i ne smeju imati etikete, niti biti nosioci društvenih problema. Deca su sklona velikim promenama, preokretima… Bolje da vidimo šta je sa nama.
Kada je otišla kuci, plakala je satima, tada je rešila da će prestati da se bavi matematikom, zadacima i brojevima, već da ce početi da se bavi decom i njihovim učenjem i obrazovanjem
Glas nastavnika se ne shvata ozbiljno ili se ne uzima kao relevantan. Jesu li nastavnici poniženi? Zašto trpe?
Biro za statistiku rada kaže da je od početka pandemije u američkim školama 567.000 edukatora manje, i čak 43% radnih mesta nije popunjeno.
Uprkos jasnoj vezi između pohvale i dobrih rezultata, studije su pokazale da nastavnici u učionici ne koriste pohvalu dovoljno.
Da li ste nekad pokušali da naterate dete da pojede nešto što ne želi? E, tako izgleda kad pokušavate da naučite nešto nekoga ko ne želi da uči. Dakle, ako neko nema apetit, možete pred njega izneti stotine đakonija i da reakcija potpuno izostane.
Mnogo roditelja jednostavno obožava da se petlja u posao učitelja.
Setih se sa koliko sam ljubavi upisala pedagogiju. Volela sam da istražujem nauku o vaspitanju! A onda se setih koliko je to sve bilo različito od rada u školi.