Retko kad razmišljamo o načinu na koji razgovaramo sa decom, kao i o formulisanju pitanja. Međutim, ukoliko to što govorimo ne daje rezultate, a na pitanja koja postavljamo ne dobijamo odgovore, vreme je za promenu.
Možda niste razmišljali o pitanju „zašto“ na ovaj način, ali kroz nekoliko primera biće vam jasno zašto ga treba izbegavati. Kada neku osobu, a posebno dete, pitamo – „Zašto se tako ponašaš?“ ili „Zašto ne uradiš domaći, ne središ sobu…?“ ili „Zašto večito kasniš?“ ili „Zašto me ne slušaš? – ona to pitanje doživljava kao „napad“ (posebno ako se postavljaju jedno za drugim), i ima potrebu da se opravda i odbrani. Na pitanje „Zašto?“ svaki odgovor počinje sa „Zato što…“, a što ga češće postavljamo to će odgovori, tačnije opravdanja, biti sve kraći pa ćemo na kraju dobijati samo „Zato!“
Pored toga što ćemo dobiti samo opravdavanje, ali ne i odgovor koji nas zanima, istovremeno ćemo kod deteta izazvati loš osećaj, zato što „mora da se brani i pravda“. Još kada su to tzv. opšta pitanja – Zašto to radiš, Zašto me nerviraš, Zašto to već jednom ne obaviš – dete i ne zna šta ga tačno pitamo, pa će biti ili zbunjeno ili frustrirano.
Kada se u vezi sa nekom temom (učenje, škola, domaći, spremanje sobe, kašnjenje…), poveže loša emocija, ona će se kod deteta, ali i bilo koje druge osobe, javljati svaki put kada se pokrene ta tema. Takođe, ovako formulisana pitanja kriju i brojne pretpostavke o osobi – da ona uvek kasni, da nikad ne radi to što joj se kaže, da ne sluša – što će samo pojačati negativan osećaj, ali i uticati na kreiranje mišljenja o samoj sebi.
Kako onda postavljati pitanja?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.