Nošenje sa rizicima mora da postane sastavni deo školskog programa

"Imaćemo generaciju mladih ljudi nesposobnih da se snađu u stvarnom svetu i razlikuju prave opasnosti od beznačajnih, ne znajući kome mogu da veruju"

Nošenje sa rizicima i opasnostima je važno za dečije obrazovanje i trebalo bi da postane deo školskog programa, kaže Džudit Hekit, predsednica Saveta za zdravlje i bezbednost iz Velike Britanije, a prenosi Gardijen.

Deca trpe zbog preterano „ušuškane“ atmosfere u školama zbog politike izbegavanja rizika, pa deca odrastaju nespremna za izazove stvarnog sveta.  Umesto besmislenog preterivanja sa štićenjem dece, škole bi trebalo da ih ohrabruju da se penju na drveče i igraju igre u kojima neizbežno postoji opasnost od povređivanja.

- Advertisement -

„Prezaštitnički nastrojeni roditelji i nastavnici koji zaziru od rizika neće naučiti decu kako da se nose sa opasnostima i imaćemo generaciju mladih ljudi nesposobnih da se snađu u stvarnom svetu i razlikuju prave opasnosti od beznačajnih, ne znajući kome mogu da veruju,“ dodala je Harisova.

„Mladi koji ne poseduju osnovne veštine prosuđivanja i preuzimanja odgovornosti na radnom mestu će biti u inferiornom položaju,“ upozorava ona.

Poslednjih godina, u Britaniji su zavladale kontroverzne bezbednosne mere u školama pa je učenicima branjeno da se grudvaju, igraju šugice i drugih igrara sa trčanjem.

Pre mesec dana, više od 70 lekara i akademika poslalo je otvoreno pismo vladi tražeći nacionalnu zabranu ragbija u školama, zbog rizika od povreda u ovom kontaktnom sportu.

Savet za zdravlje i bezbednost čak je morao da interveniše u nekim slučajevima, kada su škole preterale sa bezbednosnim pravilima. U jednoj školi u Bristolu, slepoj devojčici nastavnici su zabranili da u školu donosi svoj štap radi sigurnosti druge dece. U drugoj školi su zabranili devojčicama da ose sokne sa čipkanim obrubom „jer bi mogle da se sapletu“.

„Stigli smo dotle da ljudi očekuju da neko brine o njima. Moramo naučiti da brinemo o sebi i preuzeti odgovornost za rizike, umesto da to očekujemo od nekog drugog,“ zaključuje Harisova.

- Advertisement -

 

spot_img

Najnovije

ZAŠTO SE TAKO LAKO „ZARAZIMO“ MRŽNJOM?

Ono što često previdimo jeste da mržnja ne počinje kao uverenje, već kao emocionalna zaraza — i da su naši psihološki mehanizmi savršeno „podešeni“ da je prihvate čak i onda kada ne razumemo povod.

Da li odgajate razmaženo dete?

Nekada je ovakvo ponašanje bilo neprihvatljivo. Danas su izlivi besa, svađanje i prepirke roditelja postali gotovo normalni.

Visoko senzitivna deca i poremećaj nedostatka pažnje

Poput dece s poremećajem pažnje, visoko senzitivnoj deci se često dešava da im nešto lako skrene misli zato što primećuju mnogo detalja...

Samozaljubljivanje je kazna. A zločin je nesposobnost da voli druge, da saoseća sa njima, da ima empatiju.

Što je veća razlika između toga kako se prezentuju i stvarnosti to je veće odmicanje od života, a istovremeno i ljubavi.

Poremećaj pažnje – kako se razvija i šta se iza njega krije

Glavna oštećenja koja ADD izaziva - distraktibilnost, hiperaktivnost (ili alternativno letargija) i loša kontrola impulsa - odražavaju, svako na svoj poseban način, nedostatak samoregulacije.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img