Psihoterapeut, trener i predstavnik za transakcionu analizu u Evropskoj asocijaciji za psihoterapiju Marina Banić za Nedeljnik analizira šta znači dobar i loš brak i šta je izlaz iz ovog drugog
Zbog čega ljudi ulaze i ostaju u emocionalnim aranžmanima koji su pogubni ili bar depresivni po njih? I šta da radimo sa onim perfidnim zlostavljačima u priči o progoniocu i žrtvi u psihičkom smislu, u trenutku kad imamo toliko onih koji ubijaju žene po Srbiji? Psihoterapeut, trener i predstavnik za transakcionu analizu u Evropskoj asocijaciji za psihoterapiju Marina Banić za Nedeljnik analizira šta znači dobar i loš brak i šta je izlaz iz ovog drugog
Razgovarala Zorica Marković
Otac transakcione analize, psihijatar Erik Berik, jedan od najboljih analitičara ljudskog ponašanja, nazvao je brak “ozvaničenim teškim odnosom koji samo u ovoj zemlji (SAD) proizvodi oko petsto hiljada razvoda godišnje”. To je bilo šezdesetih, kada je pisao knjigu Koju igru igraš, bestseler o funkcionalnom i disfunkcionalnom obrascu ponašanja, a od tada se ta cifra progresivno umnožavala, ne samo u Americi. Kao i broj onih zlostavljanih žena, koje su krajem novembra morale da dobiju svoju nedelju da bi društvo obratilo pažnju na njih.
“Pouka koja se iz ovoga može izvući je da bi najbolji lek protiv razvoda bio potpuno ukidanje braka”, napisao je Bern svojevremeno. Ipak, sav njegov trud bio je usmeren na to da shvatimo zbog čega se neki odnosi komplikuju, a samim tim i da ih rešimo. Brak je institucija koja se odavno drži na gredama iščupanim iz temelja, ali ne nestaje. Ako smo dobili sve odgovore na pitanja zbog čega se ljudi razvode — pa i onaj najtrivijalniji “nepomirljive razlike”, pravo je pitanje kad brak počinje da biva loš? Zbog čega ljudi ulaze i ostaju u emocionalnim aranžmanima koji su pogubni ili bar depresivni po njih? O tome za Nedeljnik priča psihoterapeut, trener i predstavnik za transakcionu analizu u Evropskoj asocijaciji za psihoterapiju Marina Banić.
Šta podrazumeva dobar brak? I kako dolazimo do toga da jedan brak koji dobro počne, postane loš, onaj koji se preživljava ili u kojem se “ostaje”?
Dobar brak podrazumeva odnos dveju jedinki koje su relativno autonomne, mogu da žive nezavisno jedna bez druge, a koje u zajedničkom odnosu nalaze interes svog duhovnog, profesionalnog i emocionalnog razvoja. U lošem braku pak ljudi opstaju zbog potrebe, jer se osećaju neadekvatni i nepotpuni kad su sami, zato što smatraju da samo u braku mogu da ostvare svoju predsvesnu motivaciju, kao što je potreba za statusom, sigurnošću, bliskošću, zaštitom, smatrajući da ukoliko su nezavisni, samostalni, tu vrstu motivacije ne mogu da realizuju sami. Nažalost, ovakva vrsta predsvesne motivacije dovodi do emocionalnog nezadovoljstva partnera i rezultira udaljenošću, konfliktima, pa čak i fizičkim obračunima, zbog toga što se osnovna funkcija nije realizovala, a to je kvalitetna intimnost. Ljudi zbog toga igraju igre jer nisu u stanju da realizuju intimnost na autentičan način, a svaka igra u psihološkom smislu predstavlja adrenalin stimulaciju i određenu psihološku stimulaciju koja je mnogo bolja od distance, ćutanja, od nemanja kontakta, od samoće.
Da li je ljudima teško da prihvate realnost braka zbog svih onih slika o idealnim parovima i romantičnih komedija koje su učinile da verujemo da će se pojaviti taj neko ko će iz korena promeniti naš život?
Zapadna civilizacija, naročito romantičarski period u književnosti, umetnosti, jeste doveo do stvaranja jedne mitološke slike o idealnoj ljubavi, koja sama po sebi nije loša. Ono što nije adekvatno, jeste što onda ljudi ne mogu da prihvate realnost sa svim njenim bojama i teškoćama, koje ponekad nastaju u zajedničkom životu. Ti neprijatni trenuci se identifikuju sa nemanjem ljubavi, sa distancom, sumnjom da je partner zainteresovan za nekog drugog i otvara se začarani krug distance, laži, pa i prevare. Budisti bi rekli da smo robovi svojih snova i iluzija. Ukoliko ne možemo da živimo realnost sada i ovde, i rukovodimo se nekim idealnim slikama koje nam služe za samomučenje, onda u svakom slučaju bajke u koje verujemo kreiraju našu nesreću a ne sreću. Problem sa iluzijama je što ljudi u nekom pasivnom očekivanju veruju da će neko sa strane ili nešto promeniti njihov život, ili partner, a to se nikada ne dešava.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Danas je Međunarodni dan turizma – praznik za ljubitelje putovanja
Međunarodni dan turizma mogao bi da predstavlja pravi praznik za one koji vole da putuju i koji uvek u glavi imaju plan za naredno putovanje. Ali kako i zašto obeležavamo...
Mene je kada smo sišli u Beograd ponovo čekala svetlost. A ona je, bojim se, ostala u mraku
Stefan Simić, emocionalni umetnički terapeut i kreator slobodnog teatra, na svom Facebook profilu je podeilo upravo priču u kojoj bi se svako od nas mogao pronaći, a koju je on,...
Željka Kurjački Stanić: Ono što se predstavlja na Instagramu JESTE istina, samo ne potpuna
Koliko je ono što vidimo na Instagramu zapravo istina, zašto se na taj način prikazuju delovi naše svakodnevice i kako na nas kao posmatrače utiče "savršena fotografija" drugih? Željka Kurjački...
Jovana Kešanski: Nema pravila kako da proslaviš praznik, kao što nema pravila ni kako da živiš život
Nekako mi polazi za rukom da se za svaki praznik posvađam bar dva puta do podneva, zato za praznike duže spavam. Ako ustanem rano, kao jutros da sa detetom nađem...
Nema komentara.