Znam da deca ne prate Zadrugu ali ipak pitam: – A ko to prati, vi ili vaša ćerka?
– Ja, ali, valjda je sve to slično i sa njom…
Pa, i ne baš.
Roditelje koje svakodnevno upoznajem u mojoj Školici nikada ne pitam šta rade ili koje im je zanimanje. Odavno sam naučila da i najviše obrazovani mogu biti nevešti u svom roditeljstvu kao i obrnuto, oni koji jedva da imaju nekakvo obrazovanje mogu se snalaziti odlično. Nema pravila. Ipak, pre nekoliko godina jedna mama je toliko insistirala na tome kako je ona zauzeta, tražena, važna… a i zato što čim je ušla gledala me je značajno, valjda očekujući da je prepoznam, pa sam je na kraju pitala:
– Dobro, šta vi to radite?
– Ja sam učesnica “Parova” (naglasila je i broj sezone).
Ostala je razočarana jer je svako moje oduševljenje izostalo. Danas, godinama kasnije, priznajem, moje poznavanje reality programa nije ništa bolje. Nedavno mi je jedna druga mama na pitanje šta voli i koja su interesovanja njene ćerke pričala šta voli ona, mama. Pominjala mi je neka imena Dalila, Car, Miljana, Tara… Pitam je:
– Ko su oni?
Smeška se superiorno, ali ja nemam jaku sujetu pa mi to ništa ne smeta.
– Jelena, kako to ne znate, to su ovi iz Zadruge.
Znam da deca ne prate Zadrugu ali ipak pitam:
– A ko to prati, vi ili vaša ćerka?
– Ja, ali, valjda je sve to slično i sa njom…
Pa, i ne baš. Zbog tinejdžera sa kojima radim, dosta se dobro razumem u različite igrice, TikTok izazove, i kod naše dece sve popularniju korejsku pop muziku i svašta drugo što mene lično nimalo ne zanima ali zbog njih hoću i jesam u toku. Ipak, u poznavanju domaćih reality programa ništa ne napredujem a ako ćemo iskreno (a kako bi drugačije?) sigurna sam da ni ubuduće neću. Pa ipak, kada bi deca pratila te programe, potrudila bih se da i to koliko-toliko poznajem.
I tako, ova mama ne zna ništa o interesovanjima svoje ćerke ali poznaje domaće reality programe dok ja bolje poznajem korejski pop nego imena iz Zadruge. Razumem da je sasvim relativno, nevažno i teško poredivo čije je znanje ili neznanje veće. Ali, potpuno sam i apsolutno sigurna da bi deca više volela da sagovornike o onome što ih zanima pronalaze u roditeljima a ne u meni… Razmislite.
Izvor: Jelena Holcer
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.