Sedam porodica iz Beograda u neverovatnoj avanturi: Sa desetoro dece usred zime stigli u zemlju u kojoj živi Deda Mraz

Družina od 10 mališana uzrasta od jedne do šest godina i 13 odraslih krenula je na jednonedeljno putovanje iz Beograda ka Rovanijemiju, centru finske Laponije.

Kada je pre 7 godina kao devojka sa društvom stigla do Deda Mraza u Laponiju, Dragana Pejić (32), u to vreme Knežević, obećala je sebi da će jednog dana, kada bude imala decu, ponoviti ovu avanturu. Želja joj se ispunila u novembru 2022. godine, a ona je sa suprugom Draganom i troje dece, Veljkom (5), Milom (3) i Ilijom (2) odlučila da krene na ovaj nesvakidašnji i dalek put.

- Advertisement -

Kako je ove jeseni govorila prijateljima o planovima za odmor, tako se sve više njih raspitivalo o putovanju sa željom da i oni krenu sa Pejićima.

Prvo se „prijavila“ njena sestra Milena sa suprugom i decom, a onda i dva brata sa suprugama i decom, kuma sa ćerkom, drugovi Draganine dece sa skijanja i iz vrtića: njih ukupno 23 iz sedam porodica.

Družina od 10 mališana uzrasta od jedne do šest godina i 13 odraslih krenula je na jednonedeljno putovanje iz Beograda ka Rovanijemiju, centru finske Laponije.

Da bi maksimalno smanjili troškove rešili su da putuju niskobudžetnim avio-kompanijama, pa su avanturu počeli iz Niša, odakle su odleteli za Stokholm, a onda presedali za Luleo, grad na severu Švedske.

„U Luleu smo iznajmili dva kombija i jedan automobil i prešavši 250 kilometara na kraju stigli do Rovanijemima. Postojao je i jednostavniji način – povratni let iz Beograda za 300 evra po osobi, ali kad sam videla da za 58 evra možemo da odemo iz Niša i vratimo se, nije bilo mnogo razmišljanja“, priča Dragana za Priče sa dušom.


„Da bismo krenuli odmorni, u Niš smo stigli dan ranije, prenoćili, obišli grad i krenuli na aerodrom Konstantin Veliki. Do Stokholma smo leteli tri sata, nakon toga imali pauzu od 5 sati do narednog leta, a onda u Luleu prenoćili i sledećeg dana nastavili kombijem“, kaže Dragana.


Putovanje sa malom decom nimalo nije bilo jednostavno. Najmlađi Vasilije ima godinu i osam meseci, a najstarija Nora nema još ni šest godina.

U jednom trenutku jedno od dece, mala Višnja dobila je virus, a za njom i Draganinih dvoje, bilo je i povraćanja, ali, kako kaže moja sagovornica, sve probleme su rešavali u hodu, bez panike.


„Sve vreme smo zabavljali decu kako im ne bi bilo dosadno, a pošto im je sve bilo novo, tako su i celo putovanje doživeli kao nešto nesvakidašnje. Morali smo da ih animiramo u avionu i da, kad stjuardesa kaže da moraju svi da sede, oni zaista ostanu na sedištima. Sve im je bilo zabavno, od pojaseva do uniformi stjuardesa.“

- Advertisement -

Dragana otkriva da je bilo još prijatelja i kolega koji su želeli da krenu sa decom, ali su odustali jer su se plašili dugog putovanja, presedanja na aerodromima, promene klime i hladnoće. Od cele ekipe, samo je ona ranije bila kod Deda Mraza, a ostalima je ovo bilo „vatreno krštenje“.


Iskustvo koje je imala pre sedam godina, kada su Priče sa dušom takođe pisale o njenom putovanju sa prijateljima u zemlju Deda Mraza, Dragana je iskoristila i sada.

Po dolasku je znala gde se šta nalazi u selu čuvenog deke sa bradom, a bilo je i stvari koje su je iznenadile, kao na primer, kuća Baba Mrazice

„Dosta toga novog je sagrađeno od moje prethodne posete. Između ostalog, napravljen je i Zabavni park u starom rudniku, odnosno u pećini, a nova atrakcija je Baba Mrazica. Za šest dana, koliko smo proveli u Laponiji, svakog dana smo imali druge aktivnosti: videli smo ledenu dvoranu, mesto gde se prave božićni kolači, školu vilenjaka. Neki od nas su bili u rizortu sa polarnim vukovima, polarnim sovama i polarnim lisicama.“

„Posebno je bilo zanimljivo u Muzeju Arktičkog kruga u kojem smo videli kako se živi u tom delu sveta, a deca su se zanimala interaktivnim stvarima. To je zaista bio pun pogodak.“


„Pronašli smo i poštu gde se predaju pisma za Deda Mraza, nedaleko od mesta gde se ulazi u Arktički krug“.

- Advertisement -

„2015. godine sam ispred kuće Deda Mraza videla srpsku zastavu na jelki u dvorištu, a ove godine nismo uspeli da je nađemo“, objašnjava Dragana.

Dragana kaže da putovanje u Finsku nije jeftino, ali da se njena grupa rođaka i poznanika potrudila da prođe dosta jeftinije, jer među njima ima nekoliko turističkih radnika, koji su našli način za uštedu.


„Ja sam prva kupila avionske karte preko interneta za 58 evra, a onda i ostali“ (DRAGANA)

„Moja snaja Duška radi u hotelijerstvu, pa je kontaktirala vlasnike smeštaja da nam daju popust na grupu. Spavali smo uglavnom u motelima i bungalovima, odnosno u drvenim kućicama, gde je noćenje bilo najpovoljnije. Deca su se sankala, a mi smo u prirodi pekli kobasice, kao što to tamo narod inače radi.“


„Cenkali smo se i za prevoz kombijima, a sve informacije smo sa ostalim ženama delile preko viber grupe“, priča Dragana.

„Restorani su bili preskupi. Kupovali smo hranu u velikim marketima i svaka žena je spremala za svoju porodicu, jer nismo bili u istom smeštaju.“

„Zajedno smo gledali utakmice u večernjim satima, dok bi se deca igrala.“

Vožnja na sankama koje vuku irvasi, novogodišnje predstave za decu, vozić koji vozi decu u fabriku igračaka, sve su to bile atrakcije u kojima su mališani iz Srbije sa roditeljima uživali.

Ipak, ono što je ostavilo najjači utisak bio je susret sa Deda Mrazom i njegovom suprugom, kao i iskazivanje želja direktno pored čuvenog deke.

Fotografisanje sa Deda Mrazom je skupo, košta oko 40 evra, a upotreba telefona i aparata je zabranjena, pa su se gosti iz Srbije dobro organizovali i slikali se porodično.

„Da biste stigli do Deda Mraza morate da uđete u njegovu kuću i da u polumpračnom ambijentu, kao u nekom crtanom filmu, pronađete sobu u kojoj on sedi.“

„Naravno, čekali smo na red, jer mnogo turista u zimskim mesecima želi uživo da mu kaže svoje želje. Pričali smo na engleskom, sve vreme je bio nasmejan, a mi odrasli smo se zaista vratili u detinjstvo“, priča Dragana i dodaje da su deca bila veoma skromna kada je reč o željama.


„Oni su toliko bili oduševljeni susretom da su mu od želja tražili samo bombone“, kaže kroz smeh.

Ovo putovanje sa decom je njenoj porodici bilo prvo van Balkana, a sudeći po njoj koja je pre braka posetila 33 države, verujemo da će i tata i mališani jednog dana dostići barem jedan deo njenih avantura.

Tekst: Nenad Blagojević – Priče sa dušom; Fotografije: privatna arhiva;
Izvor: Priče sa dušom

spot_img

Najnovije

Snežana Golić: Lažni mir koji je pojeo istinu

Ali ako već nismo dovoljno hrabri da menjamo stvari, možda bismo mogli da prestanemo da zaustavljamo one koji jesu. Jer nijedan sistem vrednosti nije promenjen ćutanjem. A pogotovo ne lažnim mirom.

Kako da prestanete sve da kontrolišete

Podignite pogled sa planera, kalendara, sata, mobilnog telefona i ostalih stvari koje vam kroje život i način razmišljanja, pa pogledajte ljude oko sebe, pokušajte da zamislite kuda idu, kako žive, kako se osećaju.

Revolucija u porodilištu: Izum automehaničara koji olakšava porođaj stigao u bolnice širom Evrope

Inspirisan trikom za vađenje pampura iz vinske boce, argentinski automehaničar Horhe Odon stvorio je uređaj koji se smatra prvom velikom inovacijom u asistiranom porođaju još od pedesetih godina. Njegov izum sada se koristi u evropskim bolnicama, nudeći nežniju alternativu forcepsu i vakuumu.

Dojave o bombama u školama u Novom Sadu, Subotici, Zrenjaninu…: Deo škola pregledan, dojave bile lažne

Više škola u Novom Sadu i Južnobačkom okrugu, kao i u Subotici, Zrenjaninu i drugim gradovima, danas je dobilo elektronsku poruku sa dojavom o postavljenoj bombi, saznaje Dnevnik.

Svetski dan bicikla – dva točka koja menjaju svet

Svake godine 3. juna obeležava se Svetski dan bicikla, dan posvećen jednom od najjednostavnijih, najzdravijih i najkorisnijih prevoznih sredstava koje je čovek ikada napravio.

Pratite nas

KOMENTARI

1 Komentar

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img