U pozadini skoro svih dubokih narcisa nalazimo ili napuštenost ili preteranu brigu. Narcisoidne ličnosti zbog toga nemaju izgrađeno sopstvo na koje mogu da se oslone, nemaju temelj samopoštovanja i potpuno se oslanjaju na pažnju koju mogu dobiti od drugih kako bi osećali da su živi i vredni.
Foto: Freepik
Kroz kvalitet pažnje koju dobijamo od drugih, osećamo se priznato i cenjeno zbog toga što jesmo. Od ovoga zavisi naš osećaj sopstvene vrednosti.
Od trenutka rođenja, mi, ljudi, osećamo beskrajnu potrebu za pažnjom. Mi smo suštinski društvene životinje. Naš opstanak i sreća zavise od veza koje imamo sa drugima. Ako ljudi ne obraćaju pažnju na nas, ne možemo se povezati sa njima ni na kom nivou. Neke veze su čisto telesne prirode – da bismo se osetili živima, moramo biti opaženi. Kao što oni koji su prošli kroz duge periode izolacije mogu potvrditi, bez kontakta očima počinjemo da sumnjamo u svoje postojanje i da tonemo u duboku depresiju. Ali ova potreba je takođe duboko psihološka: kroz kvalitet pažnje koju dobijamo od drugih, osećamo se priznato i cenjeno zbog toga što jesmo. Od ovoga zavisi naš osećaj sopstvene vrednosti. Pošto je ovo izrazito važno za ljudsku životinju, ljudi će učiniti skoro sve da privuku pažnju, uključujući činjenje zločina ili pokušaj samoubistva. Pogledajte motive iza mnogih postupaka i uvidećete da je ova potreba primarna motivacija. U pokušaju da zadovoljimo svoju glad za pažnjom, medutim, suočavamo se sa neizbežnim problemom: ona nije neograničena. U porodici moramo da se takmičimo sa svojom braćom i sestrama; u školi, sa drugovima iz razreda, na poslu, sa kolegama.
Trenuci u kojima se osećamo prepoznato i cenjeno su prolazni. Ljudi su preokupirani svojim problemima i ravnodušno posmatraju sudbinu svoje okoline. Ima čak i onih koji su potpuno neprijateljski raspoloženi i ne poštuju nas. Kako se nosimo sa onim trenucima kada se osećamo usamljeno, ili čak napušteno? U stanju smo da udvostručimo svoje napore kako bismo privukli pažnju, ali to nam oduzima snagu i često dovodi do suprotnog efekta – ljudi koji se previše trude deluju očajno i ne dobijaju pažnju za kojom toliko žude. lako svoje samopoštovanje ne možemo izgra diti na tudim potvrdama, silno žudimo za njihovom pažnjom.
Suočavajući se sa ovom dilemom od ranog detinjstva, većina nas dolazi do rešenja koje prilično dobro funkcioniše: stvaramo sopstvo, sliku o sebi koja nas teši i čini da se osećamo potvrđeno iznutra. Ovo sopstvo je sastavljeno od naših ukusa, naših razmišljanja, načina gledanja na svet, onoga što cenimo. Gradeći ovu sliku o sebi, skloni smo da naglasimo svoje pozitivne kvalitete i zanemarimo svoje mane. Ne možemo ići predaleko u ovome, jer će nas, ako je naša slika o sebi previše odvojena od stvarnosti, drugi ljudi učiniti svesnim neslaganja, a mi ćemo sumnjati u sebe. Ali ako se izgradi kako treba, na kraju raspolažemo sopstvom koje možemo voleti i ceniti. Naša energija se okreće ka unutra. Mi postajemo centar pažnje. Kad doživimo neizbežne trenutke u kojima ostajemo sami ili se ne osećamo cenjeno, možemo se vratiti ovom sopstvu i umiriti se. Ako posumnjamo u sebe i doživimo trenutke depresije, ljubav prema sebi će nas utešiti i učiniti da se osećamo vredno, pa čak i superiorno u odnosu na druge. Ova slika o sebi samom deluje kao termostat koji nam pomaže da regulišemo svoje sumnje i nesigurnosti. Više nismo potpuno zavisni od drugih u pogledu pažnje i priznanja. Imamo samopoštovanje.
Ako posumnjamo u sebe i doživimo trenutke depresije, ljubav prema sebi će nas utešiti i učiniti da se osećamo vredno, pa čak i superiorno u odnosu na druge. Ova slika o sebi samom deluje kao termostat koji nam pomaže da regulišemo svoje sumnje i nesigurnosti.
Ova ideja može delovati neobično. Tu sliku o sebi uglavnom uzimamo zdravo za gotovo, poput vazduha koji udišemo. Uglavnom deluje na nesvesnoj osnovi. Ne opažamo delovanje termostata. Najbolji način da se ova dinamika doslovno vizualizuje jeste da se posmatraju oni kojima nedostaje koherentan osećaj sopstva – ljudi koje ćemo nazvati dubokim narcisima.
U izgradnji sopstva za koje možemo da se držimo i koje možemo voleti, od ključne važnosti je doba izmedu druge i pete godine života. Dok se polako odvajamo od majke, suočavamo se sa svetom u kome ne možemo da dobijemo trenutno zadovoljstvo. Takode postajemo svesni činjenice da smo sami, ali i da ne možemo opstati bez roditeljske pažnje i brige. Stoga se poistovećujemo sa njihovim najboljim osobinama – njihovom snagom, sposobnošću da nas umire i uteše – i ove kvalitete ugrađujemo u sebe. Ako nas roditelji ohrabruju u našim ranim naporima da budemo samostalni, ako podrže našu potrebu da se osetimo snažnim i priznaju naše jedinstvene kvalitete, onda naša slika o sebi pušta korene i možemo je polako graditi. Duboki narcisi doživeli su oštar prekid u ovoj, ranoj razvojnoj fazi, i otud nikada nisu formirali dosledan i realističan osećaj sopstva.
U izgradnji sopstva za koje možemo da se držimo i koje možemo voleti, od ključne važnosti je doba izmedu druge i pete godine života.
Njihove majke (ili očevi) i sami mogu biti duboki narcisi, previše zaokupljeni sobom da bi primećivali svoje dete ili ohrabrili njegovu težnju ka nezavisnosti. Postoje i suprotni slučajevi – roditelji previše uključeni u život deteta, koji ga guše pažnjom, izolujući ga od drugih i potvrdujući sopstvenu vrednost kroz njegov napredak. Oni detetu ne pružaju priliku da se osamostali. U pozadini skoro svih dubokih narcisa nalazimo ili napuštenost ili preteranu brigu. Narcisoidne ličnosti zbog toga nemaju izgrađeno sopstvo na koje mogu da se oslone, nemaju temelj samopoštovanja i potpuno se oslanjaju na pažnju koju mogu dobiti od drugih kako bi osećali da su živi i vredni. Ako su ekstrovertni, takvi narcisi mogu prilično dobro da funkcionišu u detinjstvu, pa čak i da napreduju. Oni postaju majstori za privlačenje i zadržavanje pažnje. Deluju živahno i uzbudljivo. Kod deteta, takvi kvaliteti mogu delovati kao znak budućeg društvenog uspeha, ali ispod površine oni postaju opasno zavisni od znakova pažnje koje stimulišu da bi se osećali celovito i vredno. Ukoliko su introverti, povući će se u maštarski život, umišljajući kako su prilično superiorni u odnosu na druge. Pošto, budući da je toliko nerealna, neće dobiti potvrdu ove slike o sebi od drugih, imaće i trenutke velike sumnje u sebe, pa čak i samoprezira. Oni su ili Bog, ili crv. U nedostatku koherentnog jezgra, mogli bi da zamisle sebe kao bilo koga, pa će se njihove fantazije stalno menjati kako budu isprobavali različite uloge.
Narcisoidne ličnosti zbog toga nemaju izgrađeno sopstvo na koje mogu da se oslone, nemaju temelj samopoštovanja i potpuno se oslanjaju na pažnju koju mogu dobiti od drugih kako bi osećali da su živi i vredni.
Za duboke narcise, noćna mora uglavnom stiže u njihovim dvadesetim i tridesetim godinama. Nisu uspeli da razviju taj unutrašnji termostat, kohezivni osećaj sopstva koji bi mogli voleti i na koji bi se mogli oslanjati. Ekstrovertni narcisi stalno moraju da privlače pažnju kako bi se osećali živim, cenjenim i poštovanim. Postaju dramatičniji, u većoj meri egzibicionistički nastrojeni i grandiozni. To postaje zamorno, pa čak i patetično. Kako bi imali svežu publiku, stalno menjaju prijatelje i okruženje. Introverti sve dublje zalaze u fantaziju. Budući da su socijalno neprilagodeni, a zrače superiornošću, oni imaju tendenciju da udalje ljude od sebe, uvećavajući svoju opasnu izolaciju. U oba slučaja, droga, alkohol ili bilo koji drugi oblik zavisnosti mogu postati preko potrebna,,štaka” koja će ih umiriti u neizbežnim trenucima sumnje u sebe i depresije.
Duboke narcise možete prepoznati po sledećim obrascima ponašanja: ako ih ikada uvredite ili napadnete, ne umeju da se odbrane, jer nemaju ništa unutar sebe što bi ih umirilo ili potvrdilo njihovu vrednost.
Duboke narcise možete prepoznati po sledećim obrascima ponašanja: ako ih ikada uvredite ili napadnete, ne umeju da se odbrane, jer nemaju ništa unutar sebe što bi ih umirilo ili potvrdilo njihovu vrednost. Oni uglavnom reaguju sa mnogo besa, žedi za osvetom, puni osećaja pravdoljubivosti. To je jedini način na koji znaju da ublaže svoju nesigurnost. U takvim sukobima, pozicioniraće se kao ranjena žrtva, zbunjujući druge, čak i izazivajući simpatije. Lako ih je uvrediti i preosetljivi su. Skoro sve shvataju lično. Mogu postati prilično paranoični i videti neprijatelje gde god se okrenu. Kad god pričate o nečemu što na neki način nema neposredne veze s njima, možete zapaziti nestrpljivi ili odlutali pogled na njihovom licu. Istog časa nekom pričom ili anegdotom vraćaju fokus razgovora na sebe, ne bi li skrenuli svoju pažnju sa nesigurnosti koju osećaju. Ako vide da drugi dobijaju pažnju koju, kako smatraju, sami zaslužuju, mogu biti skloni žestokim napadima zavisti. Često pokazuju ekstremno samopouzdanje – to im po pravilu pribavlja pažnju i zgodno prikriva njihovu zjapeću unutrašnju prazninu i fragmentirani osećaj sebe, ali ako ovo samopouzdanje ikada bude zaista stavljeno na probu – pazite.
Odlomak iz knjige “Zakoni ljudske prirode”
Robert Grin
Izdavač: Konstrast, Beograd, 2022.
Ljudska priroda je jača od bilo kog pojedinca, institucije ili tehnologije. Ona usmerava naša dela i pokreće nas kao šahovske figure. Stoga ignorisanje njenih zakona predstavlja svojevrsni rizik. S obzirom na to da smo društvene životinje, naši životi zavise od odnosa koje stvaramo. Zato naš talenat, znanje i kompetentnost nisu dovoljni: razumevanje razloga zbog koji ljudi postupaju na način na koji postupaju najvažnije je oruđe kojim možemo raspolagati.
Ova knjiga je svojevrsni vodič duž meandara ljudske prirode: oslanjajući se na uvide i iskustva najrazličitijih istorijskih ličnosti, Robert Grin nas u Zakonima ljudske prirode uči kako da kontrolišemo svoje emocije, kako da bolje tumačimo tuđe namere, kako da razvijemo empatiju i stavimo je u službu naših ciljeva, kako da prozremo maske i promenimo negativne obrasce u svom ponašanju.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Zapamti, dobra (samo)reklama – to je sve! Ah, da, i (sitnim slovima napisano) – lobotomija duše kao preduslov
Upravo je jedan od njih i - razvoj ličnosti i pojedinca u današnjem društvu. Šta je ono što je potrebno, a šta je to što nam je tako lako dostupno?...
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Nema komentara.