Nova knjiga Devona Prajsa u Psihopolisu, prevod Jadranka Đerić-Počuča
Šta lenjost zaista jeste, a šta lenjost nije? Da li je rad zaista centralni deo našeg identiteta? Zašto se marljiv rad nagrađuje a i sama potreba za odmorom smatra sramotom? Šta je Laž o lenjosti i zašto nas ona podstiče da težimo nemogućim nivoima produktivnosti i tera nas da radimo dok se ne razbolimo? Zašto se reč „lenj“ gotovo uvek koristi sa prizvukom moralne osude i prekora, iako moralno osuditi i samu reč „lenjost“ znači zanemariti razloge i osuditi svaki manji radni učinak ili angažman, svaku potrebu za odmorom i sl. Da li je ono što nazivamo „lenjošću“ često snažan instinkt za samoodržanjem – pitanja su sa kojima nas suočava socijalni psiholog Devon Prajs u knjizi Kada lenjost nije lenjost – Odbrana iscrpljenih, izrabljenih i prezaposlenih koju je upravo objavio novosadski Psihopolis (prevod Jadranka Đerić-Počuča).
Autor se ne bavi bezrazložnim neradom i lenjstvovanjem kao načinom života već je osmislio termin Laž o lenjosti pod kojim smatra uvrežen sistem uverenja da je marljiv rad moralno superioran u odnosu na odmaranje, iako su odmor i predah normalne ljudske potrebe a ne dokazi lenjosti. Kada ljude etiketiramo kao lenje gubimo iz vida prepreke i probleme sa kojima se ti ljudi možda suočavaju a koje mi ne vidimo i ne prepoznajemo. Npr. mogu biti manje produktivni ukoliko su depresivni ili apatični, tj. bolesni, zatim usled loše organizacije posla, ako su prokrastinatori, ukoliko rade više poslova i sl. Mi ih često i olako odbacujemo kao „lenje“ a oni su, u stvari, često iscrpljeni do svojih krajnjih granica. Umorni i iznureni ljudi se ne bore sa lenjošću nego sa opstankom u zahtevnoj radoholičarskoj kulturi koja ljudsku vrednost poistovećuje sa količinom radnih sati a brani osnovne ljudske potrebe kao što je potreba za odmorom. Autor se bavi i popularnim medijima koji promovišu stav da naša postignuća i produktivnost određuju našu vrednost, bavi se izgaranjem na poslu (burnout), našom stalnom dostupnošću poslodavcima što nam onemogućava slobodno vreme, začaranim krugom mešanja privatnog i poslovnog života. Autor tvrdi i da nam naše pravo da budemo „lenji“ otvara prostor za igru, kreativnost, opuštanje i oporavak.
Devon Prajs (Devon Price, PhD) je socijalni psiholog i profesor na Loyola University, Čikago. Njegova istraživanja ljudske poniznosti i intelektualne otvorenosti objavljivana su u brojnim stručnim časopisima. Knjiga Kada lenjost nije lenjost prevedena je na desetak jezika i dospela je do više miliona čitalaca širom sveta.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Mirela Pavlović: Zapamti, dobra (samo)reklama – to je sve! Ah, da, i (sitnim slovima napisano) – lobotomija duše kao preduslov
Upravo je jedan od njih i - razvoj ličnosti i pojedinca u današnjem društvu. Šta je ono što je potrebno, a šta je to što nam je tako lako dostupno?...
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Nema komentara.