Ako selo odbaci dete, dete bi moglo zapaliti selo – samo da oseti njegovu toplinu

Nitko nije od nas pravio vrhunske ljude, niti nas naguravao da svakom budnom minutom postajemo neki superheroji budućeg tržišta rada. Standardi su bili niži - zdraviji za djecu pa nismo poludjeli od pritisaka - što se danas redovito događa. Piše Željka Babić

U Osnovnoj školi Marija Martinolića na Lošinju, osamdesetih, nije bilo zaštitara ni detektora metala, a na porti su dežurala djeca, kao dio odgoja za osobnu odgovornost i doprinos.

Nije nas djecu čuvala ni brava ni pištolj zaštitara ni popisivanje ulazaka, nego zajednica koja je mogla apsorbirati svoje bolesne i slabe i nesretne istinskom brigom i s puno manje jurnjave. Ostajalo je vremena da se popije kavu, roštilja, popriča. Mi djeca bili smo Wolt našim susjedima, a susjedi su nam bili dadilje, onako krajičkom oka, kroz prozor, da ne radimo baš neke gluposti.

- Advertisement -

Istodobno, nitko nije od nas pravio vrhunske ljude, niti nas naguravao da svakom budnom minutom postajemo neki superheroji budućeg tržišta rada. Standardi su bili niži – zdraviji za djecu pa nismo poludjeli od pritisaka – što se danas redovito događa. U jednu ruku se djeca ne razvijaju zbog telefona i manjka kontakta, a u drugu se od njih očekuje da urastu u supermenska odijela u koja ih guraju roditelji, uplašeni realiteta okrutnosti „tržišta rada“.

Kad se govori o sigurnosti u društvu, nemojte nasjesti na ideju da jedna intervencija može nadoknaditi sve fine vezove pravog, zdravog društva i na vrlinama temeljene zajednice.
Radi se o mreži – a ne točkastom mjestu sigurnosti. Radi se o tome da osobu koja nije dobro podrže na toliko strana da je upetljana u dobro, kakvu-takvu sigurnost – pa ni ne može dospjeti do eskalacije.

S jedne strane snažan zdravstveni sustav, s druge strane susjedi, s treće strane socijalna služba, s četvrte roštiljanje i uključivanje osobe – kakva je da je u tkivo društva, s pete pozitivni sadržaji u medijima, s šeste aktivnosti, dostupne i produktivne. I tako u nedogled. A sa svih strana – sigurnost stanovanja, pravna sigurnost, zdravstvena sigurnost. Sigurnost životnih šansi.

U moje doba nije bilo pucnjave i nasilja u školama jer su učitelji bili poštovani – kao i svi drugi ljudi i zaposlenja, dobi i staleži.

Ne znam da je ijednom roditelju palo na pamet soliti pamet učitelju. I oni manje dobri bili su prihaćeni sa „poštuj učitelja“. Jer škola nije talent show – to je organizacija koja odgaja i obrazuje ljudima kojima ima, realnim, nesavršenim ljudima.

Učiti djecu da njima sve uvijek mora biti fantastično, vrhunsko i najbolje je ili stvaranje bolne iluzije ili njegovanje narcizma.

Obrazuje se i činjenicom da smo razlličitih karaktera, talenata i sposobnosti – zašto bi ijedno dijete imalo iluziju svijeta u kojem su svi samo savršeni i fantastični. Naučiti se nositi sa različitim ljudima, prihvatiti bez pritiska i različitog sebe, šarenilom ocjena – i to je odgoj. A danas bismo to sve htjeli izravnati pa da sve bude „vrhunsko“. Vrhunsko se bolje prodaje i prati ga iluzija da će te sačuvati od sistemskih propasti. Neće.

- Advertisement -

Kad čujem privatne škole kako pričaju o izvrsnosti i otkazima onima koji su prosječni, o spektaklima koje drže umjesto satova – zlo mi bude. Osim što to nije tako, a mnoge privatne škole teški kaos i prijevara – jer imaju klijente kojima treba udovoljiti i odobrovoljiti da odvežu kesu, a ne učenike da ih odgoje i školuju – to nije dobro za djecu.

Učiti djecu da njima sve uvijek mora biti fantastično, vrhunsko i najbolje je ili stvaranje bolne iluzije ili njegovanje narcizma. To je poremećaj. Ima ime. Zove se sensation seeking.

Jako puno onoga što danas promoviramo točno je dijagnoza, poremećaj i ima latinski naziv.

Obrazovanje mora biti solidno, dobro financirano, zaštićeno i doživljeno ne pozornica i cirkus, reality show vrhunskih prikazanja i blještavih ekrana; ne smije biti plijen za krađu i udomljavanje nesposobnih – nego institucija kojoj svi vjerujemo da radi dobro našoj djeci, obrazujući ih i odgajajući. Strogo, ali pravedno. Danas se obrazuje labavo – jer se nastavnici boje divljih roditelja, divlji roditelji divljih poslodavaca i političara i divljih ljudi koji naviru do svuda, kalibrirani društvenim kontekstom, izgrađenim na premisama svih 7 smrtnih grijeha.

Obrazovanje je također, ako ne mislimo natrag u srednji vijek, kolektivistički podvig. Ili svi isto ili ništa od toga i ajmo nazad u katakombe.

Obrazovanje ne može biti za iluzije i socijalno raslojavanje, nego suradnju i zajedničke ciljeve. Nije mu to u naravi, tako ne radi.

- Advertisement -

Nama je ovako jer mi zajedničkih ciljeva nemamo.

Imamo pokušaj ovih naših elita da zamrače što više para, uz bajke o rastu BDPa i kako je to dobro za ljude. Dok bi učitelj obrazovao, nasilni roditelj bi petice, a politika bi da može jamiti kroz ravnateljsku poziciju. Jeb*** onda. Nema tu obrazovanja, odgoja ni poštovanja.
Napadi na škole su plod revolta, dubinskog razočarenja, gubitka poštovanja; ako škola počne vrijeđati ljude korupcijom, a manjak podrške nastavnicima da rade svoj posao – odgajaju i obrazuju – rezultira u osjećaju bahatosti i ponižavanju škola – škola gubi svoj smisao i dostojanstvo.

Od toga do masovne pucnjave je samo jedan loš dan pojedinca koji je nagrižen nepravdom umorom, psihičkom bolesti za koju nema lijeka, kreveta ili pomoći.

I to je tako.

Ne treba detektor metala nego detektor laži, korupcije, nepoštenja, nesposobnosti, grijeha i poroka na kormilarskom mjestu društva.

U svakome od nas. I dubinski, strateški, životni odabir vrednota.

Iako ne idemo više u ckrvu, ja učim svoju djecu da je 7 smrtnih grijeha stvarno – to je duboka spoznaja ljudi kroz tisuće godina što im šteti. Ne zanima me kazna, je li ovdje ili na nebu. Svaka religija ima sličnu listu.

To je popis dubokih uvida naroda o tome što im smeta, što čini zlo i stvara kaos. Ne treba mi ni pakao ni raj da ne lažem ne kradem ne njegujem pohlepu.

A svaka religija i misao ima i popis vrednota – marljivost, iskrenost, poštenje, dobrota, solidarnost i ljubav.

Uzmite bilo koju religiju – i izvucite iz sažetka vrline i mane; grijehe i kreposti.
Bez toga ljudi padnu u default, životinjstvo. I evo nas sad.

Ništa od detektora metala. Pred očima nam moraju biti vrline – i svijest da su ljudi oko nas najveća dragocjenost života. Jer to smo mi. Kako je svima, tako će u nekoj iteraciji biti i nama.

Nasilje, krađa, pohlepa, laž, senzacionalizmi moraju biti sramota i suzbijani od malih nogu, tkivom zajednice. Ali prvo moramo napraviti zajednicu, a ona se pravi okupljanjem oko vrednota, a ne dubai fritula, luksuznih resorta i ostalih pizda materinih da prostite.

Autor: Željka Babić

spot_img

Najnovije

Pomoćnik ministra prosvete podneo ostavku

Miloš Blagojević, pomoćnik ministra prosvete za srednje obrazovanje, podneo je ostavku na tu funkciju, saznaje Danas.

Društvo direktora: Većina škola dostavila ministarstvu planove nadoknade časova

Predsednik Upravnog odbora Društva direktora škola Srbije Ivan Ružičić izjavio je za "Blic" da postoji nekoliko modela nadoknade časova.

Stigle plate nastavnicima: Štrajkači za sada nisu kažnjeni

Iako je Ministarstvo prosvete pretilo nastavnicima u štrajku smanjenjem plate, zarade su stigle čak i uvećane. Ministarka Slavica Đukić Dejanović za „Vreme“ kaže da je još nije odlučeno da li će biti umanjen drugi deo plate

Predlog za nadoknadu izgubljene nastave: Jedan čas 60 minuta

Jedna beogradska škola odlučila je da nastavu izostalu usled protesta skraćenim časovima i danom kada škola nije radila, nadoknadi tako što će jednom sedmično jedan čas produžiti na 60 minuta.

Kako da dobijete posao ako nemate iskustva

U današnjem svetu, nepostojeće radno iskustvo ne znači nužno da ne možete da obezbedite posao tokom intervjua.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img