Edukivati bake i djedove, skoro je pa neizvodivo. Puno je lakše (koliko god to bilo teško) postaviti granicu u tom odnosu.

Foto: Freepik
Moja pokojna baba je jedna od najboljih osoba koju sam u životu imao priliku da znam. I hvala Bogu na tome.
O moralu, ljudskosti i životu sam naučio više od nje nego iz bilo koje škole i knjige koju sam završio ili pročitao.
Kao mali klinac bio sam izrazito debeo. I roditelji su pokušavali da mi korekcijom ishrane pomognu da riješim taj problem. Odlazak kod bake je značio da mogu jesti koliko god želim i čega želim.
Možda je zato i volim. 😁
Šalu na stranu, sad shvatam zašto je to bilo potkopavanje roditeljskih namjera da mi pomognu.
U radu sa roditeljima, vrlo često čujem da sve one smjernice koje sam im dao, vezano za ekrane, pretjeranu protekciju, disciplinu, granice i stimulativni rad uopšte, padaju u vodu kada bake i djedovi provode vrijeme sa djecom.
Em što padaju u vodu, em što kod njih sve može, em što opet dovodi do razarajućih posljedica i za razvoj djeca i za odnos sa roditeljima.
- “Tad su bila drugačija vremena”- kažu. Sad su opet drugačija sigurno. Ali..
- “Čim kreneš po doktorima- čitaj defektolog/psiholog/ logoped/ upropastio si dijete”.
- “Sad će tebi baka, da…da. Neće meni tamo neko govoriti kako treba, pa i ja sam imala djecu.”
- “Nemoj ga da puže po podu, prljav je pod.”
- “Nema veze što je mama rekla da ne može, evo tebi telefon.”
- “Neka ga neka jede čips, djeca to vole.”
- “Kupiće tebi djed igračku, one su već dosadile.”
ŠTO MAJSTORI ZA DAN SAGRADE, TO SVE VILA ZA NOĆ OBALJUJE.
Takav mi je osjećaj kad roditelji pričaju.
I moj stav po pitanju toga je jednostavan.
Edukivati bake i djedove, skoro pa neizvodivo.
Puno je lakše (koliko god to bilo teško) postaviti granicu u tom odnosu.
Neophodno je znati ko je roditelj i šta je njegova uloga.
Ko PRIMARNO postavlja granice, disciplinuje, vaspitava dijete i čije se smjernice trebaju pratiti.
Pokušajte odgovoriti na ovo pitanje: “Da li mi je važnije mentalno zdravlje mog djeteta ili stav mojih roditelja o meni”. Nekako se odgovor nameće logički.
“Znam da želite sve najbolje za moje dijete i vaše unuče ali o tome i tome.. ja odlučujem”.
Ovo ne isključuje da bake i djedovi uvijek imaju takav uticaj. Ali iz mog iskustva su jedan jako važna karika u izgradnji statusa razvojnog odstupanja.
Izvor: Bojan Radović, Defektolog Bojan
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Ovo NE MORATE da radite: 10 ANTI SAVETA razvojnog psihologa Dorse Amir
Dorsa Amir je naučnica sa Univerziteta Berkli i bavi se načinima na koji se deca razvijaju i uče u različitim kulturama širom sveta. Takođe je i moderna mama koja, kao...
Dr Vlajko Panović: Roditelji se plaše da deci nešto brane, tako dobijamo ’kopi pejst‘ generaciju
Više od 40 odsto dece u Srbiji koja koriste internet gleda slike krvi i mučenja životinja i ljudi, a gotovo trećina pristupa pornografskim sajtovima, pokazuje istraživanje „Deca Evrope na internetu“....
Pedagog upozorava: Previše aktivnosti i igračaka ostavljaju posledice na decu
Svaki roditelj želi samo najbolje za svoje dete. Zato roditelji često upisuju decu na bezbroj različitih aktivnosti, od sporta i sviranja instrumenta do baleta i mnogih drugih koje će ih,...
Četiri tipa emocionalno nezrelih roditelja koji uništavaju svoju decu
Emocionalnu nezrelost pak odlikuje ponavljanje automatizovanih ponašanja, pri čemu takvi ljudi uopšte nisu svesni ni šta rade, ni uticaja koji mogu imati na druge. Stoga nemaju potrebu da se izvinjavaju...
Nema komentara.