Ljubav je živa. Ona nije nagon. Nije vam suđena. Morate je zaslužiti. Kada je skrivate ona ostaje bez vazduha, grči se i guši, kod mnogih je na respiratoru, a kod nekih zauvek nestaje.
Puno stvari je zapisano u tvojim genima, ali ne i ljubav. Znam, i meni je čudno bilo. Bogovi vidiš to nisu upisali.
Kada sam bio mali nije bilo in da se mama i tata ljube na javnim mestima, ne daj bože na nekim proslavama. Reći “Volim te” je bila psovka. Kasnije su mame počele da budu u “full-u” na svadbama, a tate su svoj “full” postizale u alkoholu. Da ne naruše lepotu mame se nisu ljubile ni pokazivale ljubav. Očevi pak nisu hteli da budu slabići…ljubav je za kuću. Za intimu. Za četiri zida.
U javnosti ljubav treba skrivati.
Kad malo bolje razmislim i prisetim se svih proslava i slavlja, stvarno su bili maheri u skrivanju. Pozavideo bi im najtajniji agent.
Masovno skrivanje.
Skrivajuci je svakodnevno, to im je prešlo u naviku, zatim u rutinu, na kraju u karakter.
Kao tumor koji je zahvatio proslave, pa se proširio na kuće i stanove i metastazirao u spavaćim sobama.
“Ali tako žive svi.” Čuje se sa radija.
Ako se čudite što se svaki drugi brak razvede i smatrate da smo besni i netolerantni i razmaženi i još svašta…možda je baš ovde deo odgovora.
Ljubav se uči, a škola je bila loša.
Zasnivala se na teoriji – prakse bez.
Svi danas znamo anglosaksonski pa evo jednog lepog marketingškog pravila primenljivog na ljubav i život.
Show! Don’t tell.
Pokažite ne palamudite. 🙂
I da se razumemo nisam ni za “one” koji se ne vole, prave predstavu za narodne široke mase… a kući gledaju u plafon…
Ljubav je živa. Ona nije nagon. Nije vam suđena. Morate je zaslužiti. Kada je skrivate ona ostaje bez vazduha, grči se i guši, kod mnogih je na respiratoru, a kod nekih zauvek nestaje.
Lepa stvar je što imate šansu dok ste živi, da nešto promenite, ako je ima dodajte malo suvih drva, neka se razgori i prenese na sve oko vas.
Ako je nema, idite dalje, tražite, niste drvo.
Istraživač nikada nije izgubljen 🤗
Srećan utorak svakome ko diše, čim to možeš možeš i mnogo više.
Johny – onaj koji traži 🙂
PS: Skoro sam odgledao jedan sjajan film, koji mi Tatjana(@inspirisanadecom) preporučila. Odgledao sam ga jer sam osećao da ona živi tu ideju. Treba ga uvesti u obavezne filmove za stare i mlade. Zove se Pay it Forward.
Evo linka ovde
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
ŠTA JE BILO POSLE – bajke za roditelje i decu: Kako je bilo na svadbi kod Palčice
Posle nije bilo ništa. To jest – ništa izuzetno. Živeli su dugo, srećno, i čuvali carstvo cvetno. Al pre nego da se skuće,...
Raša Popov dao odgovor na pitanje – koliko je važna deci igra?
Da je igra jedan od glavnih i najvažnijih "obaveza" svakog deteta, to nam je poznato. Međutim, slobodna igra je nešto što se sve ređe viđa i postaje polako potisnuta od...
Zamislite sobu sa šestoro malenih junaka i šestoro jutros prestravljenih pa potom najsrećnijih i najzahvalnijih majki/očeva
Kada radite jedan od ubedljivo najstresnijih poslova na svetu kao što je to dečija anesteziologija i svaki dan stojite na tankoj liniji između nekog detinjeg života ili smrti morate naći...
Pažnja, pažnja! Konačno je iz štampe izašao prvi Rečnik detinjih reči i izraza
Nakon punih sedam godina otkako smo na Detinjarijama počeli skupljati detinje jezičke genijalne pronalaske – konačno je iz štampe izašao prvi Rečnik detinjih reči i izraza vratolomnog podnaslova Srpskiričarska rečorčica....
Nema komentara.