Sve ono što sam potisnuo i zaboravio, svaki trenutak prošlosti i sadašnjosti se istog trena vratio. Tada sam spoznao jednu poruku: Ne pravi se od nesrećnog života srećna nova godina.
Preko puta ulaza u moju zgradu je kafana “Garaža”. Razna imena je imala i menjala, ali pošto je tu nekada bila garaža, ostade zauvek Garaža.
U Garaži je rakija bila 30 dinara, komplet sa malom kiselom 40. Tu je sedela ozbiljna ekipa iskonskih ljubitelja dobre kapljice. Ovi bez mašte ih zovu alkosi.
Dolazio sam sa proslave nove godine. Lepa godina, okrugao broj 2000. Te godine sam ostao bez tate, more emocija koje sam potisnuo da bih spolja izgledao jako i srećno kuljale su u meni. Ožiljke sam veoma vešto krio, za jednog šesnaestogodišnjaka sam bio dosta uspešan u skrivanju, jedino nisam znao da to ne treba da radim. Odlazim na proslavu Nove godine da se provedem.
Najluđa novogodišnja noć. Svi su veseli. I ja sam bio. Baš mi je bilo lepo. Uživao sam. Za trenutak sam zaboravio sve. Na proslavi nove kada bi neko merio nadu brojke bi bile preko 100 kod većine ljudi.
Svi pričaju da nada poslednja umire, niko da kaže kada se rađa. Da, u pravu si: Za Novu godinu.
Vraćam se u 7 ujutru iz grada, prolazim pored Garaže i srećem komšiju Muja koji je krenuo u kafanu. Mujo je prepametni mršavi, stariji gospodin, žena mu je u Francuskoj i jedan sin, drugi sin Dimitrije i on žive u komšiluku. Divni su ljudi. Baš sam ih voleo jer nekako imaju dušu. Divni su bili.
Imali su i jednu manu, bili su iskonski ljubitelji dobre kapljice.
Ali, avaj. Pa svi imamo mane. Kao da je bitno. Možda su nam unutrašnje borbe slične. Možda su njihove još teže.
“Dobro jutro čika Mujo. Srećna Nova Godina”
“Dobro jutro sine. Mani to. Meni i Dimitriju je svaki dan Nova godina”
Našmešio se, pognuo glavu kao da ulazi u neku svetinju, i zamakao u garažu. Nisam stigao ni da beknem.
Sve ono što sam potisnuo i zaboravio, svaki trenutak prošlosti i sadašnjosti se istog trena vratio. Tada sam spoznao jednu poruku:
Ne pravi se od nesrećnog života srećna nova godina.
Moram da te upozorim. Trebaće ti vreme da zavoliš rešenje. I meni je trebalo. Koliko? Niko ne zna. Što pre kreneš pre ćeš stići.
I da, još nešto, pa da počnemo ovaj utorak. Izvini što ti rušim jelku i novogodišnjeg sneška. Istina je jedna:
Ne pravi se od nesrećnog života srećan godišnji odmor.
Srećan utorak svakome ko diše, čim to možeš možeš i mnogo više.
Johny – srećnoživotni 🙂
Nikola Petrović Johny je autor popularnog bloga i instagram profila “Sasvim digitalno” i kreator E-booka “Kako uspešno voditi Instagram” koji vam može pomoći da vaše ideje proširite i do vašeg hobija napravite biznis.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
U teoriji praznici su povod za šalu i smeh, ali…
Autor: Uroš Dimitrijević, Oblakoder magazin Nikada nisam voleo reklame telefonskih i internet operatera, naročito ne one praznične. Ne zato što pokušavaju da nas ubede da je za divan porodični ručak...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Dario Rosi: Detinjstvo međ’ babama na potezu Kalenić pijaca – Novo groblje – kafenisanje po komšiluku
Dario Rosi, predsednik Udruženja “Autizam – pravo na život”, priča upravo o tom ranom detinjstvu, kao i o tome zašto je i kako izbegao vrtić, ko ga je odgajao... i...
Nema komentara.