Poznati eksperiment o učenju matematike tera nas da preispitamo poglede na odnos količine i kvaliteta učenja i stečenog znanja

JEDNA GODINA UČENJA MOŽE BITI KAO ŠEST?
Godine 1929. Frenk Bojton, glavni upravitelj školama u gradu Itaka (država Njujork) poslao je kolegama iz obrazovne oblasti tekst o reformi školskog programa. Završne reči zvučale su kao veliki izazov: „Mi neprestano razmatramo koje predmete treba dodati u plan i program – pisao je Bojton. – Ali dete ne može sve svoje vreme trošiti na učenje. U tom smislu, šta treba izbaciti?“
„Matematiku“ – mesec dana kasnije odgovorio mu je Luis Benezet, koji je u to vreme upravljao školama u Mančesteru (država Nju Hempšir). Po njegovom mišljenju, matematika u nižim razredima zaglupljuje učenike.
„Mnogo puta sam primetio da je jedini rezultat ranog učenja matematike – dosada i totalno uspavljivanje dečje sposobnosti za izvođenje zaključaka.“ (Luis Pol Benezet)
Sva osnovna matematička znanja mogu se usvojiti za godinu do dve, a pre toga aritmetika treba da se usvaja kroz igru, primere i druge manje apstraktne aktivnosti bliže detinjem načinu mišljenja.
„Zašto bi desetogodišnjak morao da zna deljenje brojeva s potpisivanjem? Aritmetika se nesmetano može odložiti do sedme godine učenja – i onda će za nekoliko godina svaki prosečan đak u potpunosti usvojiti taj program.“
U to vreme Benezet je na osnovu petogodišnjeg iskustva rukovođenja u nekoliko škola u Mančesteru bio izašao na loš glas: roditelji i učitelji su ga kritikovali što je aritmetiku praktično izbacio iz školskog programa u prve dve i po godine školovanja.
On je verovao da se sposobnost za matematičko apstraktno mišljenje formira u periodu bližem tinejdžerskom dobu. Pre toga dete može da savlada aritmetiku samo površno.
A površno učenje kod dece gasi želju da se uopšte bavi brojevima i otupljuje njihovu sposobnost za samostalno mišljenje. Dete može da nabuba pravila, ali neće naučiti da razume u čemu je njihov smisao. Matematika treba postepeno da ulazi u život deteta, ne preko bubanja nego kao razumna delatnost.
Benezet je predlagao da se preispitaju klasične metode školovanja nastale oko tri „R“ (čitanje, pisanje i aritmetika – reading, writing, arithmetic). Mesto aritmetike treba da zauzme govor, pričanje (recting).
Metod tri „R“ formulisan je u američkoj pedagogiji početkom XIX veka, ali poreklo vodi još od antičkog perioda i srednjeg veka. Toma Akvinski je u „Ispovestima“ pisao:
„Početak učenja čitanja, pisanja i računanja za mene je bio toliko težak i mučan kao ceo grčki.“ Benezeta je rastuživalo to što čak i najbolji đaci ne umeju da rasuđuju i ispravno formulišu svoje misli. Što se aritmetike tiče, mogli su da usvoje pravila ali nisu vladali elementarnom matematičkom logikom (npr. ne umeju da objasne zašto je od dva razlomka s jednakim brojiocem veći onaj čiji je imenilac manji).
U jesen 1929. godine Benezet je započeo eksperiment. Odabrao je pet odeljenja (od treće do pete godine učenja), čiji su se učitelji saglasili s njegovim zahtevima. Namerno je odabrao škole u kojima su učila deca iz siromašnijih porodica: njihovi roditelji su po pravilu bili emigranti bez valjanog obrazovanja.
Ako bi se takav eksperiment započeo u kakvoj prestižnijoj školi, izbio bi skandal.
Kompromisno rešenje je bilo da se učenje aritmetike odloži do šestog a ne do sedmog razreda. Dotle su đaci usvajali aritmetiku kroz igru i praktične aktivnosti u kojima je trebalo baratati datumima, rastojanjem, vremenom ili novcem (na primer, voditi računa o kusuru, računati koliko je vremena potrebno da bi se stiglo iz jednog u drugo mesto i sl.).
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Nastavnica koji svojim đacima pravi igračke po njihovim crtežima
Nastavnica jedne autralijske škole obradovala je svoje učenike za Božić tako što im je kao iznenađenje napravila plišane igračke inspirisane njihovim crtežima. Svih 22 đaka šestog razreda dobili su plišane...
Nagrada za najboljeg gimnazijskog profesora nosiće ime Jovana Kneževića
U svečanoj sali Šeste beogradske gimnazije održana je komemoracija profesoru Jovanu Kneževiću koji je preminuo u subotu. Komemoraciji, koja je počela minutom ćutanja, u punoj sali prisustvovali su nekadašnji učenici...
Neću više da crvenim na roditeljskom!
Dan kao i svaki drugi. Razdragana sam napustila kancelariju, svratila do pijace po neki zeleniš i krenula po sina u školu. – Mama, zvala te je učiteljica da sutra dođeš...
Dobrica Erić: Pismo učitelju
Dragi gospodine Učitelju, ne znam Da li si na ovom ili onom svetu Tvoja reč je za mene bila kao sezam Kojim se otvaraju gradine u cvetu. Naučio si me...
Nema komentara.