Mnogo važnije od samog broja bodova na završnom ispitu jeste da učenici razviju navike koje će im pomoći u daljem školovanju – sposobnost da čitaju sa razumevanjem, kritički razmišljaju i samostalno usvajaju nova znanja - naglašava profesorka Jovana Reba
Doneti dete na svet tek je prvi stepenik u preuzimanju odgovorne uloge roditeljstva. Dati svoj puni doprinos u procesu socijalizacije i razvoja samostalne ličnosti uz puno uvažavanje ličnih osobenosti, ali i moralnih načela – proces je koji traje godinama, i to bez pauza.
Kada disciplina prestaje da bude vaspitna metoda, a postaje nasilje? Na to pitanje odgovara istraživanje koje je uradila prof dr Jovana Škorić, a koje otkriva zabrinjavajuću svakodnevicu mnogih mladih sportista u Srbiji
Ako se roditelji, koji su se naljutili zato što je dete uradilo nešto loše, malo distanciraju, dete se uplaši da ga manje vole i prihvataju, tako da pokušava da „povrati” ljubav i prihvatanje.
Tokom tih prvih godina naši staratelji su na naše potrebe, želje i osećanja odgovarali na odredene načine, a ne nekako drugačije. Obrasci njihovih reakcija podstakli su naše obrasce odnosa prema njima, koji se dalje ogledaju u našem odraslom modelu stila emotivne vezanosti.
Da bi razvili socijalne veštine i suočili se s realnošću na pravi način, deci ljubav nije dovoljna: roditelji moraju da ih disciplinuju i da se postave kao autoritet koji izgovara: „ne smeš” i „moraš”
Roditeljstvo nije borba za kontrolu, već proces u kojem dete uči da razume, učestvuje i raste uz podršku odraslih. O tome kako se gradi zdravo odnos roditelj-dete pričali smo sa Natašom Drageljević, vaspitačicom i direktorkom PU "Mala škola"
Ono što često previdimo jeste da mržnja ne počinje kao uverenje, već kao emocionalna zaraza — i da su naši psihološki mehanizmi savršeno „podešeni“ da je prihvate čak i onda kada ne razumemo povod.
Vreme godišnjih odmora je period kada su i roditelji i deca oslobođeni izvanporodičnih društvenih uloga i kada bi mogli da se okrenu jedni drugima, sa ciljem da se svi dobro osećaju
Verovatno da ne znate, kao što mnogi ne znaju da škole nikoga ozbiljno ne interesuju, da se nosimo sa ogromnim brojem izostajanja učenika, sa varanjem škola od strane roditelja, sa njihovim mešanjem u svaki potez škola, koji posle od istih tih škola očekuju da budu autoritet za njihovu decu i da im budu garant za bezbednost.
Iako se na fakultetima uči kako su i darovita deca - deca s posebnim potrebama, to u svakodnevnom životu niko ne šljivi. A roditeljima je teško, optužuju ih kako preteruju, stoga oni više i ne spominju što njihova deca mogu.
Ukoliko nam deca izađu iz škole neobrazovana, to postaje problem celog društva. Oni po pravilu potiču iz ekonomske elite, pa se šalje poruka da za uspeh nije neophodno obrazovanje.