Ako uporedimo one crtane filmove tipa Tom i Džeri sa savremenim crtanim filovima, možemo primetiti da su savremeni crtani filmovi izgubili dubinu priče koju pričaju, da su postali površni i glupi.
DUŠKO Dugouško, Paja Patak, Popaj, Pera Detlić… Za mnoge ovo je sećanje na bezbrižno detinjstvo i dobra stara vremena. Nekada je crtani film bio događaj, nešto kao praznik, čekao se sa nestrpljenjem, jednom dnevno, pre TV Dnevnika, a odlazak u bioskop na dugometražni crtani, najčešće Diznijevu bajku, bilo je drugo veliko uživanje. danas, kada su crtani filmovi gotovo jedina ponuda dečjih programa, sve je manje kvalitetnih crtanih priča koja zabavljaju i edukuju. Sve je više nasilja, magije, razmaženih junakinja…
Problem je što, kako pokazuju poslednja istraživanja, crtani fimovi i mediji uopšte u velikoj meri utiču na decu, izgradnju njihove psihe i ličnosti. A da većina današnjih – zaglupljuju svoje gledaoce!
– Situacija savremenog deteta je takva da je ono odvojeno od svojih vršnjaka, da se umesto sa njima igra sa svojim roditeljima, a da su ti roditelji u velikoj meri odsutni. Zato je ulaskom televizije u naše domove ona postala moderna bebisiterka, a danas je to čitav niz digitalnih ekrana kojima su deca okružena – od specijalnih plejera, tableta do “pametnih” telefona – kaže psihoterapeut dr Zoran Milivojević. – Gledanjem sveta oko sebe deca izgrađuju osnovne predstave o tome kakav je svet, šta se u njemu dešava i kakvi su ljudi. Jedan od prvih načina da se to postigne su bajke, koje su danas zamenili crtani filmovi. Ponuda “dečjih filmova” je velika. Ako uporedimo one crtane filmove tipa Tom i Džeri sa savremenim crtanim filovima, možemo primetiti da su savremeni crtani filmovi izgubili dubinu priče koju pričaju, da su postali površni i glupi.
Po rečima dr Milivojevića, jedna grupa stručnjaka smatra da nasilje u crtaćima podstiče nasilje kod dece, a druga – ne jer, kako ukazuju deca dobro ralikuju maštu od realnosti.
– Ali ovi filmovi uče decu da je onaj spoljašnji svet izvan roditeljskog doma ili vrtića opasan i nasilan – kaže naš sagovornik. – Dakle, deca izgrađuju sliku o opasnom svetu, a neka na to reaguju strahom i povlačenjem, a druga agresivnošću.
Simonida Vukobrat, nastavnik psihologije u 15. beogradskoj gimnaziji, smatra da je problem što često gledanje crtanih filmova sa nasiljem dovodi do oguglavanja na nasilje i da takvo ponašanje u realnom životu deci nije iznenađenje, već normalna pojava.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURICA
Tihana Lipovec Fraculj: Asertivnost je veština koja je korisna i deci i odraslima
Asertivnost je pojam koji potiče od engleske reči assertive, što znači uporan, samouveren, samosvestan. O tome kako se razvija i zašto je važan za život pričali smo sa autorkom knjige...
Nenad Jezdić prekinuo aplauz publike i održao lekciju iz pozorišnog bontona
Monodrama koju igra Jezdić do sada je već postala kultna, a za nju se uvek traži karta više. Ipak, neki koji su do svoje karte uspeli da dođu - ne...
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Sergej Skeledžija, mladi violinista iz Novog Sada: Muzika za mene ima glavnu ulogu u životu
Svoj prvi koncert je održao sa nepunih osam godina, a sada u šesnaestoj godini pohađa treći razred Srednje muzičke škole "Isidor Bajić" u Novom Sadu, u klasi profesora Vitalija Gulijčuka....
Ne razumem za[to se toliko potencira nasilje u dana[njim crtanim filmovima? Iako sam ih mnogo volela , crtani filmovi poput Tomija i Dyerija i Du[ka Dugoška su puni nasilnih scena…