Crtani filmovi – politika za decu

Sada smo dobili pažljivo ideološki osmišljene, vaspitne, edukativne, psihološki korisne, politički korektne i za kreativnost nadasve stimulativne crtane filmove, koji su pritom vrlo često dozlaboga dosadni.

Kako postati zvezda crtanog filma

Dok sa jedne strane Nodi i Bobica imaju zadatak da decu uvere kako je svet nastanjen isključivo dobrim dušama koje se po ceo dan samo vole i pomažu do iznemoglosti, misija Medvedića dobrog srca, sa druge strane, jeste da decu kljukaju „samopouzdanjem“ i verom u sebe, što je, kao što je poznato, danas vrhunski lek za sve nevolje čovečanstva. Tako se u svakoj epizodi medvedića, bezbroj puta mogu čuti dobro poznate olinjale fraze tipa: „Veruj u sebe!“, „Možeš biti sve što poželiš!“, „Samo poželi i želja će ti se ostvariti!“, „Ako budeš dovoljno jako želeo, uspećeš!“ i slično. Nema veze što su ove fraze u suštini potpuno ispražnjene od značenja – važno je da deci bude pružena predstava sveta u kome je uvek i za svakog sve moguće i izvodljivo, i gde je svako poseban i jedinstven – što isto tako, ruku na srce, samo znači da niko i nije.vockice

- Advertisement -

A da su današnji crtaći, prema svim parametrima, sasvim u trendu i potpuno upodobljeni vladajućim doktrinama, dokazuje i popularna španska crtana serija „Voćkice“. Ideja vodilja ove serije, kako se da zaključiti, jeste da promoviše danas modernu ideju interkulturalnosti. Jasno su uočljivi napori kreatora, da se crtani junaci – različite vrste voća i povrća, koje se međusobno druže i doživljavaju razne avanture, predstave kao potpuno ravnopravna bića koja zaslužuju jednako poštovanje, i koja, uprkos svojim drastičnim razlikama, mogu da ostvare međusobni konstruktivan (intervoćni) dijalog, pretpostavljamo u cilju nastanka jedne bogate i šarolike voćne salate. Sav ovaj interkulturalizam podvlači i naslovna numera serije, pesma sa sledećim refrenom:

Mi smo beli i zeleni, crni ili žuti,

Mi smo različiti, o da i to nas spaja! 

crtani hocu ja

Za kraj, obavezno se mora pomenuti i crtana serija „Hoću ja!“, koja se može posmatrati kao ultimativna paradigma današnjeg doba, koje (koliko god se upinjalo da se predstavi kao doba brige i poštovanja prema drugima), zapravo predstavlja doba egocentrične individue, samodovoljne i željne slave. Sasvim sa tim u skladu, današnja deca, od rođenja navikla da budu superstarevi u svojoj porodici i okruženju, zahvaljujući čudesima moderne medijske tehnologije, konačno mogu da svoj selebriti status podignu na jedan sasvim novi nivo, i to postavši prave pravcate zvezde crtanih filmova. Kako je to moguće? Dovoljno je da njihovi roditelji određenoj TV stanici pošalju fotografije, koje će zatim biti ubačene u odgovarajući softver, i klinci postaju instant junaci popularnog crtaća. Uživajući u sopstvenim avanturama, i očarano posmatrajući sopstveni odraz u ekranu, koji im upućuje pregršt ljubaznih, neuvredljivih, tolerantnih, interkulturnih i politički korektnih fraza, današnja deca najzad mogu sasvim da urone u to Narcisovo ogledalo, i postanu pravi dvodimenzionalni junaci savremenog dezinfikovanog, politički korektnog, hiperzaslađenog i besmislenog (crtanog) sveta.

Januar 2008, Nova srpska politička misao

Odlomak iz knjige: Politika za decu: Sve što niste ni znali da želite da znate o roditeljstvu danas, Službeni glasnik, 2018

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img