Za prvo dete mislite da će u najmanju ruku dogurati do Nobelove nagrade, s drugim bi već bili srećni samo da uspešno završi srednju školu, a treće – ma neka prođe vrtić pa ćete već videti šta i kako dalje
Zar opet?
Kada očekujete treće dete svakodnevno se borite s jednim predškolcem i jednim pelenašem koji oboje tvrde da su centar vašeg sveta. I to tvrde jako glasno. Da ste trudni, to naravno ni ne znate jer ko još ima vremena da prati cikluse i čudi se tome što ste se malo udebljali. Ionako vam je tih nekoliko kila baš trebalo jer ste toliko iscrpljeni da ne da nemate vremena da razmišljate o zdravoj ishrani već se uopšte ne možete setiti kada ste zadnji put pošteno jeli. I onda odjednom, čak vam je i ona trenerka koja vam je već demode visila na guzici odjednom uska. Pa stanete i razmislite, malo se zbrojite, ali nažalost nemate baš puno vremena za vlastitu paniku.
Spavate malo ili nimalo. Vičete uvek, osim kad spavate. A onda hrčete pa vam dođe na isto.
Opet naravno imate one proklete mučnine samo sada vas čak ni tada ne ostavljaju na miru pa nosate sa sobom kesice u koje se onako usput istresete. Sva sreća što klinci uvek ostave neki komad zdravog povrća na tanjiru pa pojedete barem pola toga, jer dođavola, ako oni ne jedu zdravo, zašto biste morali i vi?
I trudite se da apstinirate od alkohola, ali zašto i bi, iako, uf, čak vam ni to ne ide od ruke. Okus je ogavan, pogotovo nakon povraćanja, pa onda umesto čaše vina svako popodne, za ručkom, eksirate čokoladno mleko iz tetrapaka.
Kutija vitamina u ovoj je trudnoći još veća nego ranije. Valjda neko porodično pakovanje, čim vam traje celu trudnoću, a još vam je i nakon porođaja barem pola ostalo. A kada vas neko pita, koliko još do porođaja, pojma zapravo nemate, jer nikako ne možete da sračunate, ali ako vi pitate, već je prošle godine trebalo da se porodite jer vam se čini da ona dečja pitanja – “Kada će doći beba?” jednostavno već predugo traju. Doći će, već vrištite – onda kada dođe, kada mama konačno legne i digne sve četiri u vazduh. Onda će doći!
Niko vam se naravno više ni ne libi da udeli nikakav savet. Ionako vas gledaju ili kao ludakinju ili barem kao neodgovornu ženturaču kojoj se ovo 110 posto zalomilo.
I dok se provlačite sa svojom bagrom satkanom od vrištećeg pelenaša, inertnog predškolca, grozdom banana, dve kutije sladoleda i stomakom – jedini to je zainteresovan za vas je stara smešna bakica kojoj nije ni najmanje neprijatno da vam ispriča strašne priče o srednjoj deci, Ma znate, ma ta obično završe kao ubice ili kao političari – i u tom trenutku ne znate da li bi radije pobegli od nje ili od sebe same. Jer, realno, sve vaše prijateljice već su se stesale, sredile i rade, samo ste vi još zapeli u tom oblaku, ma zapravo, tom debelom balonu majčinstva bez ikakve ideje kako pobeći od svega. Makar na kratko. A čak i kada uspete da pobegnete na kratko – do prodavnice, naravno, gde drugde – i tada uspe vam se dogodi horor. Jer kada vas neki neznanac umilno priupita jel vam to prvo, pa vi promucate – ne, treće, čak i neznanac histerično počne da se smeje. Čak i sami, bez dece, uspevate da izazovete haos na ulici.
Što se pak tiče priprema za bebu, tu ste već stari maher. Kutija s pelenama i još jedna cucla. One zaostale od starijeg deteta već će se s vremenom naći kada odmaknete krevetac, ormare, ili kada netko opet prevrne kutiju s igračkama. Tu je negde barem tri njih, pa zašto kupovati nove? Isto kao i garderobu.Bez obzira što su prva dva bila dečaci, a sada stiže devojčica. Kao da ona zna čija je plava boja. Uostalom, te odeće sada već ima turbo previše, pa je pokušavate zameniti na raznim fejsbuk grupama. Računica je jasna – pune dve kutije odeće za bocu vina. Bilo kakvog.
I onda shvatite da ste zamenile pogrešnu kutiju pa da bi nadomestile to što ste zeznule, menjate punu kutiju deterdženata i sredstava za čišćenje nekoj novopečenoj prvi-put-mami u zamenu za jedan set od tri nova bodija. Biće dosta. Za početak.
I dok smišljate kako da ubrzate vrijeme i da se konačno dokopate one bolnice, čupate televizor iz boravka i stavljate ga u dečju sobu kako bi istog onog trenutka kada se vratite kući vaša draga deca mogla da vas ostave na miru. Sva sreća – gomila crtaća na cedeima još uvek nije izgrebana, i budimo realni, to što ih imate toliko bio je jedan od razloga zašto se sada spremate da rodite još jedno dete.
Vaše će dijete sigurno biti dobro u vrtiću.
I dok glumite da su trudovi počeli samo da se što prije dokopate tog hotela u kojem ležite sami skroz nenaviknuti na toliko mira, tišine i dosade, zasuze vam oči. I tek onda shvatite koliko ljubavi može pružiti jedno malo ljudsko srce i koliko ste zapravo zahvalni na toj divnoj deci koja vam u ovom trenutku mučne tišine toliko nedostaju.
Tek tada ih možete videti tim novim pogledom kojim im opraštate gotovo sve njihove nepodopštine. Jer oni su deca i s njima život ni ne može biti drugačiji nego haotičan, glasan, nepredvidiv, pun frustracija, ljutnje, vikanja, plakanja, mirenja, tešenja i s puno, puno uzvraćene ljubavi. I takvih će trenutaka biti uvek, puno više nego da imate samo jedno. Ovako je sva ta sreća pomnožena puta tri. Ili četiri. Ili dva. Koliko god. Jer na svaki težak trenutak koji vam priušti briga za vaše dete, dođu barem dva-tri ona koja vam nacrtaju osmeh na licu i ispune vaše srce na maksimum.
O kako je divno biti mama.
Izvor: Index.hr
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Kako roditelji nenamerno postanu izvor stresa za svoju decu sportiste
Nekoliko godina unazad je počeo trend učenja mlađih sportista kako da stvore zdrav psiholoski odgovor na dato okruženje. Ono što je potpuno zapostavljeno jeste edukacija roditelja na način kako da...
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Nema komentara.