Škole toliko rado menjaju ocene u dnevnicima kako bi popravile sopstvenu reputaciju da roditelji i deca lako mogu da prinude profesore i profesorke da rade isto to. „Oni naručuju ocene”, uzvikuje profesorka Hejer koja krajem juna daje dodatne časove za „popravljanje” zaključnih ocena učenika i učenica koji njima nisu zadovoljni.
Foto: Pixabay
Na časovima matematike profesorke Šedin, vrata su širom otvorena, a đaci smeju da slušaju muziku dok rade svoje zadatke. „To mi pomaže da se koncentrišem”, objašnjava Kevin dok se oko njega slobodno šetaju drugi učenici i učenice iz odeljenja tražeći olovku ili gumicu. Neki više vole da rade u paru; međusobno se pomažu i glasno govore. Za one kojima treba tišina, kao što je Marta, obezbeđene su kacige protiv buke.
Tinejdžerka koja voli da beži sa časova dobije poziv od svoje mentorke na toplu čokoladu. Profesorka Berglin potom radnom kolektivu podnosi izveštaj o personalizovanoj aktivnosti sa učenicom, iako ova devojka tokom njenog trajanja ništa nije naučila… Nalik tome, školski psiholog nudi učenika koji remeti nastavu sitnim kolačima. Svi metodi su usmereni ka izbegavanju sukoba i održavanju „simetričnog” odnosa sa učenicima i učenicama, primećuje profesor Val. Cilj je da se podstaknu rasprava i pregovaranje, što nosi rizik zloupotrebe moći od strane učenika i učenica u pubertetu.
U 2017, Švedski zavod za uslove rada primio je 767 prijava za zlostavljanje i nasilje u školama, koledžima i gimnazijama, što je dva puta više nego 2012. godine. To nasilje je naročito usmereno prema nastavnom kadru (4).
U javnom koledžu u Skarpneku, nezadovoljstvo se prevodi u apsentizam: svakog dana odsutno je u proseku 10% profesora i profesorki. Kada ih ne odmene predavači iz privatnih institucija, prisutne kolege vode časove onih koji nisu tu, dajući čak i dopunske časove iz predmeta koje ne predaju, u ime „saradnje” i „fleksibilnosti”. Erika Frimudig, profesorka fizičkog i sindikalna predstavnica priznaje da je predavala početni nivo francuskog šestacima i šestakinjama, i to dve godine: „Imam neko znanje francuskog, moja ćerka živi u Parizu”, kaže kao da se dokazuje.
U novoj školskoj godini koja počinje na jesen 2018. godine, amandman na opšti obrazovni program uveo je učenje uz pomoć digitalnih pomagala. Informatička oprema je postala obavezna, a njen kvalitet se koristi kao argument za privlačenje učenika i učenica.
Kada je gimnazija „Drotning Blanka” obezbedila MacBook Air računare za svoje đake i nastavni kadar, javni koledž u Skarpneku je kupio stotinak iPad-ova i organizovao konferencije sa spoljnim stručnjacima koji su demonstrirali korišćenje informatičkih pomagala na času. Ipak, bez obzira na čitav spektar aparata kojima raspolažu u svojoj ustanovi, profesori i profesorke u gimnaziji „Drotning Blanka” još uvek svojim đacima dele foto-kopije i olovke: „Učenici i učenice ne vole da čitaju sa ekrana”, objašnjava profesorka Hejer užasnuta ekstremnom zavisnošću od računara. Profesorka Nilen dodaje: „Prošlog četvrtka internet nije radio. Više učenika me je pitalo da li će čas biti otkazan…”
Jedan od ključnih aktera na ovom tržištu, grupa Kunskapsskolan („škola znanja” na švedskom), ima preko trinaest hiljada učenika i učenica. Informatika je uključena u „šest veština budućnosti” o kojima nas obaveštava njen veb-sajt; na njemu se promoviše normalizovana metoda onlajn predavanja, nazvana Kunskapsskolan Education (KED), koja pretvara učenike i učenice u „aktere u sopstvenom obrazovanju”. Koledž u Enšedeu, u neposrednoj blizini koledža u Skarpneku, njena je ogledna ustanova. U prostorije nekadašnje firme na dva sprata razdeljena samo staklenim zidovima, nagurano je više od petsto učenika i učenica. Umesto školskog dvorišta, ta škola iznajmljuje opštinsko fudbalsko igralište.
Komfornost dveju zgrada javnog koledža u Skarpneku, izgrađenih za vreme zlatnog doba švedskog školstva, u kojima se obrazuje hiljadu učenika i učenica, stoji u oštrom kontrastu. Okrenute ka jugu kako bi imale više dnevnog svetla, one poseduju dve zatvorene sale za fizičko vaspitanje, a uz njih se nalaze dva školska dvorišta sa terenima za košarku. Pored fudbalskog terena nalazi se kafeterija iznad koje je školska biblioteka.
Đaci bez biblioteke… i bez knjiga
Učenicima i učenicama Kunskapsskolana ne treba biblioteka. Štaviše, ne trebaju im ni knjige! Nakon žalbi nekih roditelja, dobili su pristup onlajn udžbenicima iz biologije i to je to. Kamen temeljac organizacije profesorskog rada, papirni dnevnik, uskoro će biti izbačen, na veliku frustraciju nastavnog kadra. Međutim, za Kunskapsskolan, „buduće generacije treba da budu pripremljene za svet konstantnog razvoja i sposobne da se prilagode nepredvidivom tržištu rada”, kao što to tvrdi jedan od njenih promo klipova.
Svake nedelje, učenici i učenice Kunskapsskolana određuju sopstveni spisak aktivnosti i način upotrebe vremena, u skladu sa svojim ritmom i potrebama. Oni dolaze i odlaze iz učionica u kojima rade na svojim laptop računarima, prelazeći lekcije iz onlajn izvora koje potom pregledaju prisutni profesor ili profesorka. Jednom nedeljno se na petnaest minuta sastaju sa svojim mentorom kako bi osmislili plan rada. U kafeteriji koja služi kao učionica, Stefani Arseno-Busier, profesorka engleskog i francuskog, nastoji da se „združi” sa svojim đacima. Kao što možemo saznati iz promotivnog filma, svi zaposleni u Kunskapsskolanu moraju deci istovremeno biti „mentori, predavači, lični pratioci, stručnjaci za određenu oblast, prijatelji i vodiči”.
Generalna direktorka grupe koju je osnovao njen otac 1999. godine, Sesilija Karnefelt hvali sistem Kunskapsskolana, jer on, prema njenim rečima, podstiče autonomiju učenika i učenica i zahteva manji broj predavača. Istina, njena zemlja je izgubila svoj nekadašnji rang u PISA istraživanjima, ali ona za nju „nisu relevantna”, najpre zbog toga što ne uzimaju u obzir „kreativnost i rad u grupi”. Pa opet, njena deca pohađaju školu u dvorcu Fredrikšov, a ta škola tvrdi da primenjuje metode nastave matematike iz Singapura, zemlje koja je 2015. godine bila prva na PISA listi. Ona brani princip profita privatnih firmi finansiranih iz javnog budžeta: „Mnogi privatnici rade sa državom”, kaže. „Neki od njih prave nameštaj, drugi knjige… Ako ste ozbiljni u bilo kom poslu, morate da budete rentabilni. Imati poslovne gubitke nije dobro za klijente – ako tako možemo nazvati đake.” Pogodnosti koje Kunskapsskolan uživa trenutno se investiraju u istraživanje mogućnosti njenog širenja izvan švedskih granica (videti tekst ispod).
Zadatak kompleksan kao što je to obrazovanje ne bi trebalo da ima status grane industrije, odgovara Semjuel Abrams, direktor Nacionalnog centra za istraživanje privatizacije obrazovanja na univerzitetu Kolumbija u SAD: „Oni koji u ovom sektoru ostvaruju profit implicitno su motivisani da deluju protivno interesu građana. Roditelji, poreski obveznici i zakonodavci ne mogu da znaju da li učenici i učenice dobijaju znanje koje treba da dobiju. Verovatnoća da će doći do malverzacija povećava se sa mogućnošću ostvarivanja profita.”
Nastavnički poziv više nije privlačan
Skorašnja istraživanja su pokazala da friskolor najviše privlače najbogatije porodice. „Imigranti i ljudi iz najnižih slojeva ne dolaze kod nas”, potvrđuje profesorka Arseno-Busier. „Imamo pet stotina učenika i učenica na listi čekanja, a njih prijavljuju roditelji koji razumeju sistem.” Nezavisni istraživač koji se bavi segregacijom koja nastaje na osnovu ovog oblika organizacije obrazovanja, Per Kornhal, dodaje: „Kada se preselite u zemlju čiji jezik ne govorite, nemate pristup dobrim informacijama. Upis u škole se obavlja po uzoru na prijatelje i komšije…” Kako bi se ublažili efekti ovog manjka informacija, na veb-sajtu grada Stokholma sada postoji uporedni spisak škola prema kriterijumima, poput rezultata istraživanja zadovoljstva učenika i učenica, broja đaka po nastavniku ili procenta kvalifikovanih profesorki i profesora.
Nekadašnji zagovornici reforme shvatili su svoju grešku: „Potcenili smo snagu ekonomske moći”, priznaje Asa Fahlen, predsednica sindikata prosvetnih radnika i radnica Lerarnas Riksferbund. „Švedsko društvo je bilo naivno.” Primila nas je u sedištu sindikata koje se nalazi preko puta grobnice Ulofa Palmea, švedskog premijera ubijenog u atentatu 1986. godine, koji je bio otelotvorenje nekadašnjeg socijalizma na švedski način: borac za radnička prava, za prava zemalja Trećeg sveta, feminista i zagovornik snažne države. Naša sagovornica prepoznaje ulogu koju su dva glavna sindikata – Lerarnas Riksferbund i Lerarferbundet – igrali u usvajanju reformi: „Povoljno smo gledali na uvođenje privatnih škola sa različitim pedagoškim pristupima”, uz osmeh priznaje. „To je trebalo da doprinese pluralizmu, raznolikosti, i da podstakne konkurenciju koja bi se povoljno odrazila na zaposlene. Međutim, desilo se upravo suprotno.”
Za Emila Bertilsona (5), profesora obrazovnih nauka na Univerzitetu u Upsali, „sindikati su doprineli urušavanju statusa profesora i profesorki”. „Oni sada provode više vremena u pisanju izveštaja nego u držanju časova”, objašnjava njegova koleginica Širin Albek Eberg, predavačica i istraživačica javne uprave. „Iz njihovog poziva je izbačeno sve ono što ga je činilo privlačnim.” U proseku, nastavni kadar ulaže tek trećinu svog radnog vremena u pripremu i vođenje nastave (6), naspram polovine u Francuskoj (7).
Glavni cilj administrativnih zadataka svodi se na pokazivanje rezultata školskom odboru u lokalnoj upravi u kojoj se škola nalazi. „Parlament je pokušao da ograniči vremenski zahtevne poslove, ali lokalne samouprave još uvek zahtevaju izveštaje o rezultatima”, kaže Albek Eberg. „Trebalo bi da se 290 lokalnih samouprava složi da pusti profesore i profesorke da rade na miru, a to je vrlo teško.” Budući da mu se na ovaj način ukida suština, nastavnički poziv više nije privlačan. Uz to, nastavnička plata je 200 evra manja od prosečne plate u Švedskoj. „Profesorska deca ne žele da se bave poslom svojih roditelja: to je znak”, zaključuje Bertilson. „Šire gledano, dobri učenici i učenice, za koje je ovaj poziv nekada predstavljao prirodni put, sve ga se češće odriču.” Sve manje studenata i studentkinja se opredeljuje da se usmerava za rad u prosveti, što, samim time, obara kriterijume za upis.
Profesori i profesorke koji se u školama zapošljavaju direktno, preko CV-ja i motivacionog pisma, ostavljeni su na milost i nemilost mehanizama tržišta rada, što povećava nejednakost između ustanova. „Najbolji predavači i predavačice žele da se zaposle tamo gde đaci imaju najbolje ocene”, primećuje Bertilson.
Iako bi tako nešto bilo protivzakonito 2006. godine, skoro četvrtina profesora i profesorki na koledžima 2017/2018. školske godine predavalo je bez formalne kvalifikacije (državnog ispita, prim. prev.), prema podacima Skolverketa, državne službe za prosvetu. Budući da je ona preduslov za učlanjenje u sindikat, mobilizacija nekvalifikovanih profesora i profesorki je postala težak zadatak. Neki među njima nisu ni svesni činjenice da imaju pravo na štrajk, čemu svedoče često postavljana pitanja na sajtu jednog sindikata. Ovo je uvreda za bogatu istoriju borbi koje je ova profesija nekada vodila. Izgleda da je ona sada, umorna od stalnog ratovanja, odlučila da se preda.
VIOLET GOARAN je novinarka iz Stokholma.
PREVOD: Pavle Ilić
(1) Pres služba Skolverketa, državne službe za prosvetu.
(2) „PISA ŕ la loupe”, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, Pariz, 2016, www.oecd-ilibrary.org.
(3) „Statistiques sur les dépenses d’éducation”, Eurostat, Kirčberg (Luksemburg), http://ec.europa.eu.
(4) Sesilija Granestrand, „Fler utsätts för vĺld i skolan”, Dagens Samhälle, Stokholm, 12. april 2018.
(5) Emil Bertilson, „Skollärare. Rekrytering till utbildning och yrke 1977-2009″, 23. maj 2014, www.skolporten.se.
(6) „Lärarnas yrkesvardag”, 2013, www.skolverket.se.
(7) „Note d’information”, br. 13.13, Državno ministarstvo obrazovanja, Pariz, juli 2013.
Izvor: Nedeljnik
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Beograd: Počele prijave za 20.000 dinara koje đacima dodeljuje Grad umesto besplatnih udžbenika
Sekretarijat za obrazovanje i dečju zaštitu poslalo je obaveštenje školama u Beogradu sa uputstvima za prikupljanje podataka od roditelja koji su potrebni za prijavu za pomoć koju grad dodeljuje umesto...
Nedelja sećanja i zajedništva – od 7. do 10. maja u svim školama u Srbiji
Na sastanku radne grupe za uspostavljanje memorijalnog centra u znak sećanja na žrtve masovnog ubstva u OŠ "Vladislav Ribnikar" u Beogradu, koja je formirana Odlukom Vlade Republike Srbije, doneta je...
U trogodišnjim srednjim školama i do 95 odsto funkcionalno nepismenih đaka: Alarmantni podaci PISA istraživanja
Učenici trogodišnjih srednjih stručnih škola pokazuju značajno lošije rezultate na PISA testiranju od vršnjaka koji pohađaju gimnazije, pokazuje analiza u upravo objavljenom nacionalnom izveštaju PISA 2022 istraživanja. Alarmantan podatak iz...
Počela prijava za prijemni ispit za specijalizovana odeljenja srednje škole
Počela prijava za prijemni ispit za upis u specijalizovana odeljenja gimnazija, kao i za umetničke srednje škole počela je 15. aprila i trajaće do 22. aprila 2024. godine, do 16 časova....
Nema komentara.