Danas je pedagogija u krizi jer ne znamo za šta decu obrazujemo, ne znamo što će ta deca raditi i čemu ih, saglasno tome, treba stvarno učiti

Važna je motivacija
Kakva to škola priprema učenika da kasnije u životu ostvari svoje talente i potencijale?
– Upravo to je moje područje rada: da razmišljam kako stvoriti obrazovanje koje jača psihološku otpornost deteta. Pogledajte kako su deca motivisana u današnjim školama – testovima, ocenjivanjem. To je motivacija koja dolazi od spolja. Međutim, treba raditi na unutrašnjoj motivaciji, onoj koja dolazi iznutra, iz osećaja ostvarenosti u nečemu što radimo. Moramo stvarati školsku metodologiju koja od učitelja traži da fasciniraju učenike. Trebaju nam učitelji koji imaju žar, jer kad nekoga fascinirate, onda zapravo idete ka njegovim emocijama. Trebaju nam učitelji koji će s uverenjem djeci govoriti: “Ovo je sjajno, genijalno, čudnovato, drugačije, izazovno…”.
Obrazovanje budućnosti mora trenirati um, srce i ruku. Dakle, mi obrazujemo intelektualno, prenosimo određene vrednosti i podučavamo praktično. Puno je učitelja koji znaju kako razvijati kognitivni deo, ali moramo ih naučiti i kako razvijati slobodno mišljenje. To je naš posao, da stvaramo takve učitelje koji najpre treba puno da znaju o fazama dečjeg razvoja, kad je vreme da se šta s detetom radi, kad treba probati jabuku… Ne treba je probati prerano jer je kisela. Evo primera: puno radimo na razvoju imaginacije, sposobnosti da stvari vidimo iz različitih uglova. U petom razredu, recimo, u našim školama učitelji verbalno opisuju biljke, a učenici ih zamišljaju. To radimo baš u ovo doba, od novembra do januara, kad nema puno biljaka oko nas, da bi ojačali imaginaciju…
Kakva su današnja deca?
– Mala su deca previše izložena koječemu, previše stimulisana od medija, skrivena su iza sveopšte buke oko njih. Dečje sobe su zatrpane tehnikom, kompjuterima, televizorima, baterijama, to više nisu mesta za slobodnu igru, odmor i koncentraciju. Deca često ne znaju da budu sama, jer ‘biti sam’ je postalo sinonim za ‘dosađivati se’. Jako je bitno da se dete osjeća prijatno kad je samo sa sobom. Samoća i tišina vam trebaju da biste učili i bili u kontaktu sa svojim dubokim emocijama. Valdorfske škole imaju povrtnjake u kojima deca uče ne kako raditi u tišini, nego kako raditi s tišinom. Samoća ne podrazumeva usamljenost. Tišina i kontemplacija vam trebaju da biste rasli i stvarali.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Norveški đaci uskoro bez telefona i računara
Opštinske vlasti Stavangera, grada u Norveškoj, osim zabrane mobilnih telefona u školama planiraju da mlađim učenicima onemoguće individualni pristup računarima. Većina gradskih odbornika je podržala ovu ideju, napominjući da je...
Ljubav prema prosveti dugujem Vama
Zaslužili ste od mene i stih i pesmu, i priču i roman i suzu. Zaslužili ste i svaku moju pročitanu knjigu, i svaki napisan tekst i svu ovu ljubav prema...
Loši rezultati naših đaka na PISA testu
Nikolina Govoruša Đaci redovno izostaju sa časova, više od polovine kasni, nemaju motivciju, nastavnici loše prenose znanje, ali i nedoljno novca koji se izdvaja za obrzovanje, ključni su razlozi kojima...
Blic: Đaci sa lošim prosekom postaju učitelji
Relativno male plate, stresan posao, zabrana zapošljavanja u društvenom sektoru, neki su od razloga zbog kojih se nastavnici opredeljuju za odlazak u druge sektore, zbog čega su škole prinuđene da...
“za što” u pod naslovu?