Danas je pedagogija u krizi jer ne znamo za šta decu obrazujemo, ne znamo što će ta deca raditi i čemu ih, saglasno tome, treba stvarno učiti
Važna je motivacija
Kakva to škola priprema učenika da kasnije u životu ostvari svoje talente i potencijale?
– Upravo to je moje područje rada: da razmišljam kako stvoriti obrazovanje koje jača psihološku otpornost deteta. Pogledajte kako su deca motivisana u današnjim školama – testovima, ocenjivanjem. To je motivacija koja dolazi od spolja. Međutim, treba raditi na unutrašnjoj motivaciji, onoj koja dolazi iznutra, iz osećaja ostvarenosti u nečemu što radimo. Moramo stvarati školsku metodologiju koja od učitelja traži da fasciniraju učenike. Trebaju nam učitelji koji imaju žar, jer kad nekoga fascinirate, onda zapravo idete ka njegovim emocijama. Trebaju nam učitelji koji će s uverenjem djeci govoriti: “Ovo je sjajno, genijalno, čudnovato, drugačije, izazovno…”.
Obrazovanje budućnosti mora trenirati um, srce i ruku. Dakle, mi obrazujemo intelektualno, prenosimo određene vrednosti i podučavamo praktično. Puno je učitelja koji znaju kako razvijati kognitivni deo, ali moramo ih naučiti i kako razvijati slobodno mišljenje. To je naš posao, da stvaramo takve učitelje koji najpre treba puno da znaju o fazama dečjeg razvoja, kad je vreme da se šta s detetom radi, kad treba probati jabuku… Ne treba je probati prerano jer je kisela. Evo primera: puno radimo na razvoju imaginacije, sposobnosti da stvari vidimo iz različitih uglova. U petom razredu, recimo, u našim školama učitelji verbalno opisuju biljke, a učenici ih zamišljaju. To radimo baš u ovo doba, od novembra do januara, kad nema puno biljaka oko nas, da bi ojačali imaginaciju…
Kakva su današnja deca?
– Mala su deca previše izložena koječemu, previše stimulisana od medija, skrivena su iza sveopšte buke oko njih. Dečje sobe su zatrpane tehnikom, kompjuterima, televizorima, baterijama, to više nisu mesta za slobodnu igru, odmor i koncentraciju. Deca često ne znaju da budu sama, jer ‘biti sam’ je postalo sinonim za ‘dosađivati se’. Jako je bitno da se dete osjeća prijatno kad je samo sa sobom. Samoća i tišina vam trebaju da biste učili i bili u kontaktu sa svojim dubokim emocijama. Valdorfske škole imaju povrtnjake u kojima deca uče ne kako raditi u tišini, nego kako raditi s tišinom. Samoća ne podrazumeva usamljenost. Tišina i kontemplacija vam trebaju da biste rasli i stvarali.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
U trogodišnjim srednjim školama i do 95 odsto funkcionalno nepismenih đaka: Alarmantni podaci PISA istraživanja
Učenici trogodišnjih srednjih stručnih škola pokazuju značajno lošije rezultate na PISA testiranju od vršnjaka koji pohađaju gimnazije, pokazuje analiza u upravo objavljenom nacionalnom izveštaju PISA 2022 istraživanja. Alarmantan podatak iz...
Počela prijava za prijemni ispit za specijalizovana odeljenja srednje škole
Počela prijava za prijemni ispit za upis u specijalizovana odeljenja gimnazija, kao i za umetničke srednje škole počela je 15. aprila i trajaće do 22. aprila 2024. godine, do 16 časova....
Najbolji nastavnici znaju – kako da učionice ne budu “smorionice”
Najbolji nastavnici na svetu znaju kako učenje može biti srećno. Učiteljica Željana Radojičić Lukić poručuje da su "učionice postale smorionice" i da moramo da zakotrljamo ozbiljnu obrazovnu reformu koja će...
Istoričarka Dubravka Stojanović o problemima u evropskim udžbenicima istorije: Osnovan institut koji se bavi zlom koje proističe iz školstva
Bavi se pitanjem demokratije u Srbiji i na Balkanu krajem 19. i početkom 20. veka, kao i interpretacijama istorije u novijim srpskim udžbenicima, društvenom istorijom, procesima modernizacije, istorijom žena u...
“za što” u pod naslovu?