Zato je deci veoma važno da “zasluže” te poklone i da ih Deda Mraz poseti i donese im šta su hteli, te se poslednjih decenija ustalio običaj pisanja pisama Deda Mrazu.
Foto: Pixabay
Autor: Gordana Ninković
Deda Mraz, izmišljeni lik koji deci donosi poklone u vreme zimskih praznika, počev od svetog Nikole pa do Božića, uključujući i Novu godinu, poreklo vodi iz starih religija slovenskih i germanskih naroda koji su po prihvatanju hrišćanstva svoja dotadašnja verovanja kombinovali sa likom hrišćanskog episkopa Nikole.
U većini zapadnoevropskih zemalja vezuje se za Božić (Father Christmas), a u manjem delu za svetog Nikolu.
U istočnoj Evropi uglavnom je povezan sa Novom godinom i naziva se Deda Mraz (od ruskog Ded Moroz). Kod Srba se pre Drugog svetskog rata vezivao za Božić i bio je poznat kao Božić bata, ali je dolaskom komunizma i ateizma prihvaćen istočnjački model, navodi Miroslav Bronzić u svom blogu “Deda Mraz i sve ono što (ne) znamo o njemu”.
Ilustrator Tomas Nast nacrtao je krajem XIX veka današnju verziju Deda Mraza: debeljuškastog, veselog dekice, bele brade i u crvenom odelu, koji živi na Severnom polu, tačnije, u Laponiji, severnom delu Finske, osam kilometara severno od centra gradića Rovanijemija.
Opšteprihvaćena zapadnjačka legenda o ovom simpatičnom čikici kaže da on leti na saonicama koje vuče devet irvasa, sa torbom punom poklona za dobru decu. U domove se obično spušta kroz dimnjak otvorenog kamina, obavezno noću kako ga deca ne bi videla, a poklone ostavlja u čarapama, čizmama ili ispod okićene jelke.
Zato je deci veoma važno da “zasluže” te poklone i da ih Deda Mraz poseti i donese im šta su hteli, te se poslednjih decenija ustalio običaj pisanja pisama Deda Mrazu.
Takmičenje “Piši Deda Mrazu”
Mnoge svetske pošte ohrabruju decu da pišu ovom belobradom dekici i razvile su ustaljenu praksu odgovaranja na ta pisma, ili organizovanje konkursa najlepših pisama i izložbi dečijih radova, posvećenih Deda Mrazu, kao što je slučaj sa Poštom Srbije.
Ona već 16. godinu organizuje nagradni konkurs “Piši Deda Mrazu”, na koji je ove godine pristiglo oko 6.300 radova iz cele zemlje, što pojedinačnih, što kolektivnih, upućenih iz vrtića, predškolskih ustanova i nižih razreda osnovnih škola, jer je “takmičenje” namenjeno deci do 10 godina starosti.
Pored “uobičajenih” želja da im Deda Mraz donese “auto na daljinski”, “led televizor”, “bicikle, sanke i trotinete”, “nove čizme” ili “lego set”, bilo je i onih dirljivih i nesebičnih, poput želje jednog dečaka iz vrtića u selu Čitluk, koji je od Deda Mraza poželeo “da tata Bojan progleda i da vidi koliko sam lep”.
Jedan mališan voleo bi “da dedi rodi grožđe”, a sva dečja razigranost i nerazumevanje dosadnog i ograničenog sveta odraslih može se sumirati u zahtevu: “Hoću da gazim po bari!”
Tu je i molba “da Brka kupi nove zube”, “da vrtić ima nove prozore i vrata” ili “da zaposle tatu”, što sve svedoči koliko su deca pronicljiva i empatična.
“Dragi Deda Mraze, želimo da nam doneseš bajke, nokti, lutka”, poželele su tri devojčice”, kroz crtež upućen dobrom deki.
A druga je napisala: “Dragi Deda Mraze, želim da mi doneseš čarobni štapić da postanem vila”, što je bila želja i osvajačice druge nagrade na konkursu Pošte, Nikolete Tokodi iz Subotice, koja mi je “u poverenju” rekla da, “u stvari” možda i ne bi volela da bude vila, ali da bi volela da joj ona “donese sve”.
Na pitanje šta joj tačno treba, skromno je odgovorila: “Pa, ništa. Sve već imam”. Ona je autorka divnog crteža vile koja leti kroz snežnu, zimsku noć.
A da deca nekako slute da je deka u crvenom možda nekad bio i zao, što potvrđuje preteča današnjeg Deda Mraza – staroslovensko mitsko biće “Starac Mraz”, koji je otimao nevaljalu decu i odnosio ih u šumu, tražeči od roditelja poklone da bi ih otkupili, potvrđuju i pisma gde ga mole da im ipak donese poklone, iako su “morali da trče, skaču, urlaju” i ponekad budu nevaljali.
Pesmica Deda Mrazu
“Zato praštaj! I džak puni!
Svakom od nas željicu ispuni!
Čekamo te, to ne zaboravi!
Ispod jelke – poklon nam ostavi!”
Jedna od poruka koja je na autora ovog teksta ostavila najveći utisak je i pesma Leonida Raškovića iz Kragujevca, koji je osvojio treću nagradu na konkursu Pošte Srbije.
Na pitanje šta ga je inspirisalo za pesmu, rekao je: “Znam da ima dece koja nemaju za igračku i nemaju šta da jedu, i hteo sam da im Deda Mraz donese igračke i hranu, i da im bude lepo i toplo”.
A na pitanje da li je poželeo nešto i za sebe, spontano je rekao: “Da, pa to!”
“Gledaj malo dole više
po kućama hodaj tiše
nađi kuću gde je dete
koje nema za pakete.
Nađi dete koje plače
i paketu se ne nada
…..
Odnesi mu ti kolače
keks i mleko da ne plače
…..
Jer na svetu dece ima
kojima je sada zima
…..
Ja to želim kao dar
a ti budi pravi car
Želje mi usliši
i budi što tiši.
…..
da svakom detetu tako bude
i da imaju hleba
ti obraduj takve ljude
A ja imam šta mi treba”, ispevao je veliki Leonid.
Srca prisutnih osvojila je i devojčica iz čukaričkog vrtića “Sanjalica”, koja je, prepadnuta što su osnovci-pobednici čitali svoja pisma pred publikom, pitala svoju mamu: “Hoćemo li i mi morati da čitamo naše crteže?”
Šta od Deda Mraza traže deca iz sveta
Pisma srpske dece su neka od miliona pisama koja deca širom sveta svake godine pišu Deda Mrazu. Najviše, oko pola miliona, stigne ih na adresu njegove glavne pošte u Arktičkom krugu.
Mnoge svetske poštanske službe stimulišu pisanje pisama Deda Mrazu, i na njih uglavnom odgovaraju radnici pošte ili spoljni saradnici, često pripadnici dobrotvornih organizacija.
Prva pisma Deda Mrazu, koliko se zna, počela su da pišu američka deca, krajem osamdesetih godina XIX veka, ali je tadašnja pošta ta pisma karakterisala kao “neisporučiva”. Negde u to vreme, i novine su počele da hrabre decu da im šalju svoje liste želja, te su tako i roditelji, pa i sam belobradi deka, mogli da ih pročitaju na jednom mestu.
Zanimljivo je da deca u nekim od najstarijih sačuvanih pisama u SAD najčešće traže puške, mačeve, vatromete, ali i ono što najmlađi uobičajeno traže: slatkiše, igračke, sanke, knjige, voziće.
Jedna Meri iz Nebraske 10. decembra 1896. pisala je Deda Mrazu da bi volela da ima “svet, sa ogradom okolo”.
“Ali, pošto ne mogu da ga dobijem, neću ga ni tražiti. Volela bih finu novu haljinu, lutku i set sudića za kuvanje. To je sve. Zbogom Deda Mraze”, napisala je Meri.
Hari iz Montane 1903. godine tražio je voz i sanke, “neke igrice i dobru knjigu”. “Bio sam dobar dečko ponekad, nikad mi noge nisu bile mokre, osim ponekad”, ponizno je napisao Hari.
Tada šestogodišnji Robert iz Tenesija je 1913. zamolio Deda Mraza da mu donese “vozić i nešto dobro da pojede”. “Ne zaboravi i moju baku, jer je ona stara i bilo bi joj drago da je posetiš”.
Elenor sa Floride 1915. je poželela bicikl, jer živi kilometar i po od škole. Takođe, htela je da dobije i kodak fotoaparat sa nekoliko filmova.
Iste godine, jedan Volter sa Floride tražio je od Deda Mraza ni manje ni više, nego 22 puške, metke za njih i, “to bi bilo sve”, cirka.
Američka deca danas manje traže oružje ili njegove replike, i pretežno ih zanimaju video igrice, telefoni, tableti, koji se mogu podvesti pod savremeno tehnološko “oružje”.
Pošta SAD ima akciju u kojoj stimuliše roditelje da odgovore na pisma svoje dece Deda Mrazu, sa iscrpnim uputstvima. Roditelji treba da pročitaju pismo svog deteta Deda Mrazu, pa da na njegovoj poledjini odgovore (kako bi se štedeo papir i sve delovalo verodostojnije), te da ga naposletku pošalju na Poštu Severnog pola u Enkoridžu na Aljasci, odakle će detetu biti vraćeno pismo sa odgovorom.
Duhovito pismo, potpisano imenom Tereze Mej
I u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Nemačkoj, Belgiji, Holandiji veoma je popularno pisanje Deda Mrazu.
Na forumu Redit, četvrtom najposećenijem u SAD i šestom u svetu, pojavilo se duhovito pismo Deda Mrazu, potpisano imenom britanske premijerke Tereze Mej i na tzv. memorandumu Dauning strita br. 10. (sedištu premijera Ujedinjenog kraljevstva).
“Dragi Deda Mraze, kao što znaš, mi nećemo više verovati u tebe od 29. marta 2019. godine. Međutim, želeli bismo da održimo najbliskije moguće odnose sa tobom iako smo prestali da verujemo. Stoga apsolutno očekujemo da dobijemo neke poklone kao i ranije (jer smo mi tebi potrebniji nego ti nama), ali nećemo više poštovati tvoja pravila da moramo da budemo dobri i slično”, piše u pismu koje se završava:”Odlučni smo da profitiramo iz našeg neverovanja u Deda Mraza!”.
Najverovatnije nije dete pisalo ovo pismo, ali definitivno liči, zar ne? Jer, ko voli da mora da zaslužuje ljubav i poklone?! Deca ponajmanje! A, ti, Deda Mraze, razmisli o tome…
Izvor: N1
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VESTI
Muzej iluzija u Beogradu ponovo otvara svoja vrata
Nije iluzija, jedan od najposećenijih muzeja u Beogradu, Muzej iluzija, ponovo otvara svoja vrata u subotu 20. aprila od 12 časova sada u novom, redizajniranom izdanju. U Nušićevoj 11, posetioci...
Novi Sad: Pružile prvu pomoć i spasile život čoveku
Dobro pogledajte ove devojke. Pre nekoliko dana oko 19 časova na uglu Bulevara Oslobođenja i Bulevara Cara Lazara u Novom...
Profesorka Matematičke gimnazije, Ivana Milošević, najbolja na svetu
Profesorka engleskog jezika u Matematičkoj gimnaziji iz Beograda, Ivana Milošević, koja je u Tampi na Floridi izabrana za najbolju nastavnicu lidera u svetu, tu prestižnu nagradu u konkurenciji od 5.000...
Ja, Preduzetnik Samit porodičnih biznisa – događaj koji ne smete propustiti!
Ja, Preduzetnik Samit porodičnih biznisa pruža priliku za razmenu ideja, iskustava i najboljih praksi među generacijama vlasnika, kako bi se unapredila dugoročna održivost i uspeh porodičnih preduzeća. Samit porodičnih biznisa...
Nema komentara.