To više nisu „zastrašujuće scene“ koje nam priređuju samo mališani od dve godine, već često i „zreli“ trogodišnjaci ili četvorogodišnjaci. Takvo ponašanje ponekad može da se javi i ranije, još sa petnaest meseci. Dakle, ovde govorimo o izuzetno burnim reakcijama koje vaše čedo pretvaraju u neprepoznatljivo vrišteće stvorenje. Bez obzira na karakter vašeg deteta, postoje velike šanse da ono u nekom od stadijuma „nestašnih godina“ počne da ispoljava nekontrolisan bes i frustraciju.
Izlivi besa predstavljaju jednu od najšokantnijih pojava sa kojima se roditelji susreću. Kako je moguće da se vaša slatka nežna princeza pretvori u to nerazumno zajapureno stvorenje koje zavija kao sirena? Potpuno ste bespomoćni i postiđeni do srži, pogotovo ako vam vaša mezimica priredi scenu na javnom mestu. Ali ne treba tako da se osećate. Zato što ona baš to i želi da postigne.
Izlivi besa predstavljaju sasvim normalan način da vaše dete izrazi ono što oseća. Dete je umorno, nervozno i ljuto i ne zna kako to drugačije da ispolji. Povrh svega, oseća se frustrirano. Žarko želi nešto da uradi ali ne poseduje potrebnu veštinu ili mu vi postavljate sputavajuće granice. Kako god da postupite, zapamtite da ne smete da popustite. Ako detetu date to što traži, time ćete samo spremiti pozornicu za buduće scene. Pogledajte moje savete za takve situacije u nastavku poglavlja.
Izlivi besa su normalna pojava kod male dece. Pažljivo posmatrajte dete kako biste primetili kada je gladno i umorno, što će vam u određenim situacijama pomoći da smanjite rizik i izbegnete scene. Dok je dete veoma malo, možetepokušati da mu skrenete pažnju tako što ćete ga nečim zabaviti. Ali postoje situacije kada su izlivi besa neizbežni, šta god da učinite – to je sastavni deo dečjeg razvoja, proces kroz koji mališani uče da regulišu svoja osećanja. Ne brinite, to neće večno trajati!
Međutim, ne treba da pravite greške. Takvi obrasci ponašanja često mogu da budu naučeni – na primer, kad dete vrišti zato što želi da ga uzmete u naručje i vi mu udovoljite; kad dete baca hranu na pod i tako izbegava da pojede ručak; kada se dete u parku baci na zemlju i tako izbegne da se vrati u kolica; ili kad vam priredi scenu sa tako zastrašujućim zvučnim efektima da ste spremni da učinite sve samo da zaćuti, pre nego što alarmira čitav komšiluk.
POMOZITE DETETU DA SE SMIRI
Kad detetu kažete: „Smiri se“, otkud ono zna o čemu pričate?
- Kad želim da smirim dete, koristim sledeće reči: „Shvatam da si ljut. Ne želim da bacaš stvari i da se tako osećaš. Treba da se smiriš. A ne možeš da se smiriš ako se tako ponašaš.“
- Ako su u pitanju mlađa deca, kojoj to ne možete verbalno da objasnite, napravite „emocionalni točak“. Lilihipi sa iscrtanim lišcima koja prikazuju različite emocije pomažu detetu da se upozna sa svojim osećanjima. Recite svojoj devojčici da vam pokaže lilihip koji se „oseća“ kao ona sada. Mada vaša curica ne ume verbalno da izrazi to što oseća, postepeno će naučiti da poveže određene reči sa određenim emocijama.
- Ako znate zbog čega se dete uznemirilo, pomozite mu da vam ispriča šta mu se desilo: „Znači, videla si veliku kucu kako trči ka tebi i zato si se uplašila?“ To će detetu pomoći da se smiri jer će shvatiti da nije usamljeno u svom strahu.
Scene na javnom mestu
Ako dete dobije napad besa dok ste izvan kuće, odvedite ga u stranu kako biste rešili problem. Ako vam mesto i vreme ne dopuštaju da primenite tehniku „nevaljali ćošak“, upozorite dete rečima: „Ako ne prestaneš, bićeš u kazni kad se vratimo kući.“ Ako dete nastavi da besni, kasnije obavezno održite obećanje i sprovedite disciplinske mere. To je izuzetno važno jer, ako se u međuvremenu ohladite i pređete preko incidenta, dete više neće ozbiljno shvatati vaše reči.
Predupredite scenu
Ako znate da je dete sklono da napravi scenu u određenim situacijama – kad treba da napusti dom svog drugara, kad kucne čas da isključite televizor ili kad treba da krenete nekud gde dete ne želi da ide – predupredite scenu pomoću tehnike „satić kaže još pet minuta“.
- Ublažite stres tako što ćete detetu dati pravovremeno upozorenje: „Za pet minuta moraš da isključiš televizor“, ili „Za pet minuta moramo da krenemo kući“. To je ponekad dovoljno da sprečite previše burnu reakciju.
- Ako dete uprkos tome negoduje, morate da uhvatite bika za rogove. Ako je moguće, dajte mu određeni izbor: „Malopre sam rekla da moramo da isključimo televizor, je li tako? Hoćeš li sam da ga isključiš ili možda želiš da ja to uradim umesto tebe?“ Ili: „Hoćeš li sam da obučeš kaputić ili želiš da ti pomognem?“
- Deca u uzrastu između dve i pet godina vole da se upuštaju u igre moći pa se lako može desiti da se opredele za jednu od ponuđenih opcija kako bi bilo „po njihovom“. U suprotnom, morate to sami da obavite. Najvažnije je da ostanete verni onome što ste rekli.
Dodatni saveti za napade besa
Ako napadi besa postaju sve gori ili učestaliji, postavite sebi sledeća pitanja:
- Da li tome pridajem veći značaj nego što treba? Izlivi besa su sastavni deo dečjeg odrastanja.
- Da li popuštam detetu zato da bih izbegla scenu? Time ću dodatno pogoršati problem.
- Da li se na javnom mestu pridržavam drugačijih pravila nego kod kuće? To podstiče dete da nastavi sa takvim ponašanjem.
- Da li stupam u interakciju sa detetom, osim što vodim računa da se ne povredi? Interakcija podrazumeva pažnju, a dete se baš tome i nada.
KAKO SE I ZBORITI SA NAPADOM BESA
- Osvrnite se oko sebe da proverite da li je teren dovoljno bezbedan kako dete ne bi moglo da se povredi.
- Ignorišite detetovo ponašanje. Ako primeti da mu poklanjate pažnju, dete će zaključiti da treba da nastavi sa scenom jer će mu to pomoći da dobije ono što želi.
- Neka deca će se brže smiriti ako ih privijete uz sebe. Međutim, kod druge dece to može dodatno da raspiri bes. Eksperimentišite da vidite koji metod ima bolje dejstvo.
- Ne dopustite da i vas obuzme bes. Ako osećate da gubite nerve, napustite prostoriju. Ako planete, samo ćete pogoršati situaciju.
- Ne pokušavajte da razgovarate ili da se ubeđujete sa detetom. Ono je previše malo da bi to shvatilo. Naprosto sačekajte da dečji bes splasne. Tek tada možete da pričate.
- I, molim vas, zaboravite na ideju da snimate ili fotografišete dečju „predstavu“.
Odlomak iz knjige „Vodič za roditelje – od prvih koraka do prvih slova“ Džo Frost (Vulkan izdavaštvo)
Prve godine života i odrastanja vaših mališana izuzetno su važne za čitav njihov život, a nakon što ste uspešno savladali prvih 365 dana, sada vas čekaju nove avanture. Dugogodišnje bogato iskustvo priznatog svetskog stručnjaka omogućiće vam da i u ovom periodu pružite svom detu najbolju negu, kao i radosno detinjstvo uz bezbrižan osmeh.
Nakon prvih koraka i izgovorenih reči, sa svakim novim danom dete sve brže uči, razvija se i ovladava novim znanjima. Svet koji ga okružuje može biti vrlo zbunjujući, ali mnoštvo praktičnih saveta i isprobanih metoda pomoći će vam da zajedno uspešno savladate prepreke i radujete se svakoj stečenoj veštini. Sadržaj priručnika prilagođen je potrebama mladih, ali i iskusnih roditelja, i nudi zgodna rešenja za sve situacije i daje odgovore na najvažnija pitanja i dileme sa kojima se suočavate.
Biti roditelj najlepša je i najteža stvar na svetu. Pođite u susret svim izazovima vaspitavanja, uživajte u odrastanju svog mališana i sačuvajte zajedničke trenutke u lepom sećanju.
Jao, jos jedna glu..st!!! Prvi savet ne razumem ni ja a kamoli vristace dete! Drugi savet glupost jer se radi o „iznenadnim“ napadima besa pri kojima roditelji nemaju spremne lilihipe. Treci savet koje ce dete od tri-cetiri godine znati majci da objasni mama gladan sam, zedan, spava mi se, frustriran a ne znam kako to da ispoljim… Deca ne bi padala u izlive besa da znaju da objasne sta im je! I tako dalje…. Pobogu, dajte nesto korisno!
Delimično se slažem sa Milicom. Ne mislim da je gore naveden tekst glupost, ali svako dete je individua za sebe, roditelj najbolje poznaje svoje dete i uz malo edukacije može da samostalno kreira šta će reći i kako će odreagovati. Nije mi baš najjanije, kao dete ne razume kada mu se kaže jednostavno i kratko „smiri se“, ali razume komplikovaniju rečenicu „Shvatam da si ljut. Ne želim da bacaš stvari i da se tako osećaš. Treba da se smiriš. A ne možeš da se smiriš ako se tako ponašaš.“ Jeste malo nelogično…
Vrišti? Da ga zagrlim? Bože…
Sa svim se slazem…mislim na savete strucnjaka! Naravno da svaki roditej najbolje poznaje svoje dete, ali ne poznaje vestine vaspitanja u svakom smislu te reci…dete treba oblikovati i vaspitati a ne da ono vaspitava vas, bez ikakvog uskustva i znanja..Naravno da mnoge stvari ne razumete kad i same niste tako vaspitavane. A naravno da ni dete nece dosta stvari razumeti jer sa sa takvim vaspitanjem krece od rodjenja…uz duzno postovanje…