Kada smo mi bili mali, deca nisu smela da sede za stolom za odrasle kada se ručalo.
Imali smo svoje mesto gde smo jeli.
Ja sam sedeo na drvenim škalinama iza đedovih leđa.
Baba ili ujna su mi donosili hranu.
Najveća slast je bila kada bi se đed okrenuo i ubacio neko najbolje parče.
Ili kada bi u rakijsku čašu usuo naše vino.
Tek pred školu sam počeo da sedim za stolom.
Bio sam nagrađen za marljivost i zrelost.
Imao sam mesto do đeda.
Odmah sa njegove leve strane.
Nisam smeo sam da se poslužujem.
Nisam ništa pričao.
Samo sam slušao i učio.
Divio se pameti tih dinarskih gorštaka.
Kada smo mi bili mali, čast nam je bila da poslužujemo starije.
Uoči ručka odlazio sam na Točak i donosio u pletenoj domižani hladnu vodu za đeda.
Imali smo vodu u kući, ali znao sam da đed voli baš tu hladnu vodu.
Odlazio sam dva kilometra peške ili na magarcu.
Niko me nije terao da to radim.
Smatrao sam da je to moja obaveza za svu ljubav koju sam dobijao.
Kada smo mi bili mali učili su nas da pomažemo starijima i da im se prvi javljamo.
Ako neko stariji nosi nešto u ruci, prilazili smo i uzimali da bismo mu pomogli.
Sramota je bilo da idemo kraj starije osobe mašući rukama.
Kada smo mi bili mali nismo smeli da se uplićemo u razgovore odraslih.
Slušali smo i čekali da nas oni nešto pitaju.
Počastvovani smo bili ako bi nas neko nešto upitao.
Kada smo mi bili mali, deca su odrastala na ulicama, livadama i šumama.
Leti smo uveče ulazili u kuću da prespavamo.
Odrasli nisu imali vremena da se bave nama.
Ako bismo morali bolesni da ostanemo da ležimo u krevetu, stideli smo se što smetamo starijima.
Kada smo mi bili mali niko nije brinuo za naša dečija prava.
Nevaljalu decu su svi mogli da lemaju.
Roditelji, rodbina, komšije, učiteljica, nastavnici i naš milicajac Brko.
Koji je bio najbolji, jer je deci samo vukao uši.
A eto meni se ne svidja ni tolika usluznost i potcinjenost starijima, isto koliko ni anarhija ili detrijarhat. Iskreno verujem da postoji opcija izmedju – i ljubav i granice.
Ovo je definitivno pisao razocarani roditelj….
Deca su zlatna, kako se ponasas,kako ih vaspitas, takva ce ti biti….
cista projekcija nas…
Neka samo autor procita i pogleda!
http://www.telegraf.rs/vesti/beograd/1515578-tata-ne-tuci-me-molim-te-zaledicete-se-kada-vidite-povrede-maltretirane-dece-uznemirujuci-foto/komentari/svi
Autoritarno vaspitanje preplasenih poslusnika pod stegom neprikosnovenog slepog autoriteta. Tako da nije ni cudo ono od „greska“. Nije ni cudo da smo skloni slepom poslusnistvu vodje. Da nije covek pisao humor, jer ovo vise odgovara opisu iz Domanovica i Nusica. Ne fali ni danga, kao kod Domanovica. Ovo i pre lici na sprdanje sa disciplinom i autoritetom jer bi se smejala i moja baba koja bi danas imala preko 110 godina. Ovo mi takodje lici i na scene iz filma Virgina, ko zna neka ga pogleda, lici!!
Pogresno ste protumacili tekst.
Evo ja Vas shvatam, i trudim se da budem dobar roditelj.
Prosle nedelje mi je u skolskom dvoristu izgreban auto nekim ostrim predmetom,jer sam od osmaka trazila dovrsen bar jedan rad ili da mu ostavim cetvorku. Kada je njegov otac dosao na razgovor, rekao mi je da njegovo dete reagovalo afektivno i da je pod stresom zbog upisa u srednju skolu i da nije u redu da ga i ja gnjavim zbog rada iz likovnog.
Izvinila sam se njegovom velicanstvu osmaku i rekla da ne zelim da pravim razlike medju djacima, ali da cu mu donekle uvaziti stres… Meni ostaje malo dostojanstva i izgreban auto…
Ko je kome tata tu- ostajem zbunjena!?
Slazem se, to je vandalizam i decko bi morao da snosi posledice. Da li su Vam nadoknadili stetu? U vecini drzava na zapadu bi decko dobio, preko suda, drustveno koristan rad i da Vam tako isplati stetu! zasto toga nema kod nas?!
Ipak, glavni tekst mi lici na Domanovica i Nusica, ali i na film Virgina (iz tog miljea). Ponavljam, najgore je sto lici na sprdanje sa disciplinom i autoritetom. Poenta je postovati granice a ostati svoj.
Uporno pominješ fil „Virgina“. Film tog naziva ne postoji, ali postoji „Virdžina“. Kao drugo pisac članka jeste malo prenaglasio poštovanje starijih, ali dosta stvari je zaista bilo tako (bar u mom slučaju). A treće pisac ovog članka se, koliko vidim, preziva Dragaš. tako da je moguće da je on prenosio međuljudske odnose iz Crne Gore (iz koje potiče na osnovu prezimena), a koji jesu do skora bili baš ovakvi kako je on naveo u tekstu.