Deca ne smeju da se tuku.
Deca su dobila zakon o sigurnoj zaštiti.
Štiti ih država od roditelja.
Poruka je jasna – deca pripadaju totaliranoj državi.
Tinejdžeri mogu da sakriju svoj zdravstveni karton.
Roditeljima ne moraju da ga pokazuju.
Savete mogu da dobiju od profesionalnih zaštitnika dece.
Koji više brinu o deci od roditelja.
Tako je roditeljska ljubav postala suvišna.
Deca se uče da im roditelji nisu ni potrebni.
Samo kao muzička kutija za ispunjavanje želja.
Loši roditelji ne ispunjavaju želju svoje dece.
To je muzička kutija koja se pokvarila.
Dede i bake su u službi razmažene dece.
Bake jedva ustaju od stola da deci donese vodu.
Dede su ponosnije, oni samo nose torbe do škole.
Majke i očevi su sluge u bahatog gospodara.
Nevaspitana deca maltertiraju učiteljice i nastavnike.
I niko im ništa ne može.
Biti nevaspitan je – IN!
Roditelji to opravdavaju kao dečija posla.
Nema više milicajca Brke da im izvuče uši.
Dečija prava su iznad svih autoriteta.
Tako još više kvarimo nevaspitanu decu.
Dečija industrija je podređena nevaspitanoj deci.
Zarađuje se na manipulaciji decom.
Nameću se trendovi koji moraju da se prate.
Gubitnici ne mogu da prate trendove i deca odbacuju takve roditelje.
Potrošačko društvo guta nevaspitanu decu.
Uspeh deteta nije u pokazanoj ljubavi prema roditeljima i zajednici.
Nije u znanju, radnim navikama i preuzetim obavezama.
Uspeh deteta meri se količinom robe koju mora da konzumira.
Tako deca postaju ovisnici od potrošačkog društva.
Stvara se iluzija slobode.
Svi, navodno, mogu da rade šta hoće i nikome ne odgovaraju.
Deca postaju hirovita i sebična.
Sve hoće odjednom za sebe.
Sve sama da progutaju.
Ne znaju da pruže, nego samo uzimaju.
Postaju pasivna u tom svom hiru.
Očekuju da im se sve pruži, umesto da sami pronalaze.
Otuda postaju hronično nezadovoljna i nespremna za život.
Nespobna su da budu deo zajednice.
Tako se uvećavaju konflikti unutar same zajednice.
A eto meni se ne svidja ni tolika usluznost i potcinjenost starijima, isto koliko ni anarhija ili detrijarhat. Iskreno verujem da postoji opcija izmedju – i ljubav i granice.
Ovo je definitivno pisao razocarani roditelj….
Deca su zlatna, kako se ponasas,kako ih vaspitas, takva ce ti biti….
cista projekcija nas…
Neka samo autor procita i pogleda!
http://www.telegraf.rs/vesti/beograd/1515578-tata-ne-tuci-me-molim-te-zaledicete-se-kada-vidite-povrede-maltretirane-dece-uznemirujuci-foto/komentari/svi
Autoritarno vaspitanje preplasenih poslusnika pod stegom neprikosnovenog slepog autoriteta. Tako da nije ni cudo ono od „greska“. Nije ni cudo da smo skloni slepom poslusnistvu vodje. Da nije covek pisao humor, jer ovo vise odgovara opisu iz Domanovica i Nusica. Ne fali ni danga, kao kod Domanovica. Ovo i pre lici na sprdanje sa disciplinom i autoritetom jer bi se smejala i moja baba koja bi danas imala preko 110 godina. Ovo mi takodje lici i na scene iz filma Virgina, ko zna neka ga pogleda, lici!!
Pogresno ste protumacili tekst.
Evo ja Vas shvatam, i trudim se da budem dobar roditelj.
Prosle nedelje mi je u skolskom dvoristu izgreban auto nekim ostrim predmetom,jer sam od osmaka trazila dovrsen bar jedan rad ili da mu ostavim cetvorku. Kada je njegov otac dosao na razgovor, rekao mi je da njegovo dete reagovalo afektivno i da je pod stresom zbog upisa u srednju skolu i da nije u redu da ga i ja gnjavim zbog rada iz likovnog.
Izvinila sam se njegovom velicanstvu osmaku i rekla da ne zelim da pravim razlike medju djacima, ali da cu mu donekle uvaziti stres… Meni ostaje malo dostojanstva i izgreban auto…
Ko je kome tata tu- ostajem zbunjena!?
Slazem se, to je vandalizam i decko bi morao da snosi posledice. Da li su Vam nadoknadili stetu? U vecini drzava na zapadu bi decko dobio, preko suda, drustveno koristan rad i da Vam tako isplati stetu! zasto toga nema kod nas?!
Ipak, glavni tekst mi lici na Domanovica i Nusica, ali i na film Virgina (iz tog miljea). Ponavljam, najgore je sto lici na sprdanje sa disciplinom i autoritetom. Poenta je postovati granice a ostati svoj.
Uporno pominješ fil „Virgina“. Film tog naziva ne postoji, ali postoji „Virdžina“. Kao drugo pisac članka jeste malo prenaglasio poštovanje starijih, ali dosta stvari je zaista bilo tako (bar u mom slučaju). A treće pisac ovog članka se, koliko vidim, preziva Dragaš. tako da je moguće da je on prenosio međuljudske odnose iz Crne Gore (iz koje potiče na osnovu prezimena), a koji jesu do skora bili baš ovakvi kako je on naveo u tekstu.