• facebook
  • googleplus
  • twitter
  • youtube
  • mail
  • Kontakt
  • Impresum
Detinjarije

  • naslovna
  • VESTI
    • DOGAĐAJI
    • GDE SA DECOM?
    • SVAŠTARIJE
      • DIZAJN
      • FOTOGRAFIJA
  • VASPITARIJE
    • RODITELJSTVO
    • REČ STRUČNJAKA
    • MAMOZOFIJA
  • OBRAZOVANJE
  • KULTURICA
    • FILM
    • POZORIŠTE
    • KNJIGE
    • STVARAOCI ZA DECU
  • Kuvajmo s decom
    • TANJIRIĆ
    • IMAM ZNANJE ZA KUVANJE
    • KULTURA ISHRANE
    • KREATIVCI U KUHINJI
    • RECEPTI
    • BAŠTA KAO UČIONICA
    • O ČASOPISU
    • SPONZORI
    • BILI SMO…
    • PRVE GASTRONOMSKE AVANTURE
  • PORODICA
    • PREDŠKOLCI
    • MODA
      • KRPICE ZA BUBICE
      • FRIZURICE ZA CURICE
    • NAPRAVITE SAMI
    • KOD KUĆE
      • DEČIJA SOBA
        • IGRAČKARIJE
      • UREĐENJE
    • GLOBALNO RODITELJSTVO
    • SPORT I REKREACIJA
    • PUTOVANJA
    • TATATATIRA!
  • Rečnik detinjih reči i izraza
  • MAMA
    • MODA
    • LEPOTA
    • MAMINO ZDRAVLJE
    • ŽENSKE PRIČE
  • ZDRAVLJE
  • BEBOLOGIJA
  • TINEJDŽERI
  • POKLANJAMO!
  • ŽIVOT
Navigacija

Drage mame, ne možemo i dalje da se pretvaramo da ovo funkcioniše

25. 07. 2020 |

Anksioznost? Teško opterećenje? Nepovoljni uslovi? To opisuje iskustva većine majki koje poznajem.

Drage mame, ne možemo i dalje da se pretvaramo da ovo funkcioniše

Dosta mi je pretvaranja. Što se više udaljavam od modaliteta emocionalnog opstanka (u kojem sam živela više od deset godina) i što više majki gledam, podržavam i rastem uz njih, to u meni jasnije plamte sledeće istine:

  1. Savremeno majčinstvo u Americi (i mnogim drugim razvijenim državama) nije samo stresno i preopterećujuće, već označava i rađanje potpuno novog oblika ugnjetavanja. To ugnjetavanje se sastoji od nametanja kulturnih normi i naracija koje čine da se majke osećaju obeshrabreno i neadekvatno, te otežava njihov razvoj.
  2. Pretvaranje da je sve u redu i preuzimanje na sebe prevazilaženja naših okolnosti (nerealnih očekivanja, konstantnih stresora i naših duboko nezadovoljenih potreba) zarad dobrobiti naše dece i očuvanja našeg identiteta ,,dobrih majki’’ plemenito je i pokatkad neophodno, ali održava te nove oblike ugnjetavanja. Time što ,,držimo korak’’ sa status kvo majčinstvom i omogućavamo našoj disfunkcionalnoj kulturi da određuje kvalitet naših života, nesvesno postajemo saučesnice u sopstvenoj patnji i ograničavanju.

Pre mnogo godina, sanjala sam san zbog kojeg sam sagledala mnoge svoje frustracije u drugačijem svetlu.

U tom snu, nisam imala noge, već samo proteze, od kukova nadole. Bez obzira na moj invaliditet, primoravali su me da se penjem uz strmu i opasnu planinu. Od mene se očekivalo da mogu uz nju da se popnem sama. Pritisak je dolazio od desetina ljudi oko mene od kojih sam mnoge poznavala i volela. Svi oni su imali noge. Svi su buljili u mene, pitajući se zašto toliko oklevam da krenem. Bila sam zbunjena, dezorijentisana i preispitivala sam sopstvenu moć rasuđivanja. Osećala sam se ljutito, neshvaćeno i potučeno do nogu pre nego što sam uopšte i krenula. Nije bilo bezbedno da se penjem na planinu, znala sam to. Nisam bila dobro opremljena i moj invaliditet me je sprečavao da uradim ono što se od mene tražilo, ali ipak se činilo da svako oko mene misli da nešto nije u redu sa mnom jer uopšte dovodim u pitanje to što se od mene traži.

Tokom godina koje su usledile nakon tog sna, ista slika mi se iznova i iznova vraćala dok sam radila sa mamama. Klijentkinja bi mi opisala svoje životne okolnosti i završila nečim poput: ,,Ne znam šta nije u redu sa mnom,” ili ,,Na toliko načina sam pokušavala da to poboljšam, ali se i dalje ne osećam uspešnom ni u jednoj životnoj oblasti,” ili ,,Radim do iscrpljenosti, a i dalje sjebavam stvari.”

Stotine bistrih, kreativnih, posvećenih, srčanih majki sa kojima sam razgovarala tokom godina ne osećaju samo da ih je život preopteretio; one osećaju i da ih je pokorio. Od njih se traži da se penju na planine same sa protezama umesto nogu.

Sva je prilika da, kada čujete reč ,,ugnjetavanje’’, ne zamišljate sopstvenu stvarnost, već stvarnost neke sirotice.

Žene pionirke sa nasilnim muževima su bile ugnjetavane. Ropkinje su ugnjetavane. Majke primorane da ekonomišu sa hranom koju dele svojoj deci, a ipak ne mogu da im utole glad, su ugnjetavane.

Ali ne ti i ja. Jer, ti i ja smo slobodne. 

(Stvarno osećaš to, zar ne, mama? Sigurna sam da si se jutros, kad si se probudila, osetila baš ,,slobodnom’’.)

Po definiciji, međutim, ugnjetavanje nije ograničeno na ,,sprovođenje autoriteta ili moći na tegoban, okrutan ili nepravedan način.” Ono je definisano i kao ,,osećaj da ste teško opterećeni, psihički ili fizički, nevoljama, nepovoljnim uslovima, anksioznošću, itd.”

Evo još jedne definicije:

Ugnjetavanje je kada jedna ili više osoba u poziciji moći kontroliše one manje moćne na surove i nepravedne načine.

Anksioznost? Teško opterećenje? Nepovoljni uslovi? To opisuje iskustva većine majki koje poznajem. Surovost, nepravda i kontrola od strane moćnijih nisu uvek tako očigledne, ali kada se sruše mitovi, one se otkrivaju kao glavni faktori u igri savremenog majčinstva. One nisu izumrle sa našim prabakama, samo su promenile oblik:

Nije samo pitanje loše sreće to što je postporođajna podrška u tako ozbiljnom manjku u našoj državi; okrutno je to što se od novopečenih majki očekuje da izdrže stresore rađanja bebe uglavnom same, a zatim da se magično ,,vrate u kolosek’’ nerealnog životnog stila, figure i nivoa produktivnosti od pre porođaja.

Nije samo ekstremno to što su standardi roditeljstva dramatično porasli dok su sistemi podrške nestali; nepravedno uređenje je ono što čini da majke misle da su one krive za svoju ličnu neadekvatnost, iako krivica zapravo leži u razrušenom sistemu i iskrivljenoj stvarnosti.

Nije prosto nezgodno to što, s obzirom na cenu čuvanja dece i nedostatak pogodnosti na većini poslova sa pola radnog vremena, majke moraju da biraju između plaćenog posla sa punim radnim vremenom izvan kuće ili neplaćenog posla sa punim radnim vremenom u njoj. To pokazuje kontrolu od strane onih koji su moćniji koja primorava milione žena da donose srceparajuće, obesnažujuće odluke protivne svom instinktu samo par sedmica po porođaju.

Činjenica da tako mnogo majki doživljava visoke nivoe anksioznosti, usamljenosti, preopterećenosti i stresa na svakodnevnoj osnovi nije prosto nešto što prati kurs ovog putovanja za koje smo se prijavile. To je upozorenje na kolektivnu majčinsku muku. To je dokaz da nešto nije u redu sa okolnostima u kojima bivamo mame.
Kada nekog emocionalno zlostavljaju, ponekad su potrebne godine ili čak decenije da ta osoba prepozna specifične okolnosti kao zlostavljanje. Razlog za to je što je emocionalno zlostavljanje često podmuklo, suptilno, postepeno i ponekad se čak oseća kao ljubav.

Ne znamo uvek da se nalazimo u toksičnoj situaciji sve dok naše telo i duh ne počnu da pokazuju znake traume.

Savremeno majčinstvo je poput toga. Ono je kao prikriveni narcis, koji se isprva čini tako divnim i šarmantnim i slatkim. Vremenom, veza postaje dezorijentišuća i iscrpljujuća, jer je vaš osećaj sopstva ugrožen pod kontrolišućim uslovima, nerealnim standardima i emocionalnom manipulacijom. 

RAZLIKA KOD MAJČINSTVA JE U TOME ŠTO NAS UGNJETAVA I NAMA MANIPULIŠE NE JEDNA OSOBA, VEĆ ČITAVA KULTURA.

1 2  Sledeća strana  
Podeli tekst:
Tagovi :anksioznost, majčinstvo, mame, ugnjetavanje

Slični članci koji vas mogu zanimati:

U svoj toj želji da od svoje dece napravimo uspešne ljude zaboravljamo važne stvari

Majke rade 14 sati dnevno

Majčinstvo u 20/30/40-im: Katarina Jonev

Rano majčinstvo: Nije lako – ali je lakše

Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA

Priče u prolazu: La Bamba

Priče u prolazu: La Bamba

Piše: Ivana Mićić, Mama zašto   Hodam pravo. Korak mi je lak. Imam 35 al ko da mi je 5. Sve je super. Sve je dostižno i lagano. Leto je, more...

“Žena mora da ume da trpi!” – psiholog Mihail Labkovski savetuje šta nijedna majka ne sme da govori ćerki

“Žena mora da ume da trpi!” – psiholog Mihail Labkovski savetuje šta nijedna majka ne sme da govori ćerki

"Statistički, u porodicama su najčešće žene žrtve. Ne sviđa mi se ideja da su žene po prirodi pasivne i požrtvovane. U stvari, postoje društveni koreni, norme, ali i roditeljske rečenice...

Priče u prolazu: Život od porcelana

Priče u prolazu: Život od porcelana

Piše: Ivana Mićić, Mama zašto Gospođa Ljubica nikada nije koristila dasku za peglanje. Verovala je da će onog momenta kada uzme dasku u svoje ruke postati najobičnija dosadna domaćica. Bila je...

Biram da ne budem ambiciozna

Biram da ne budem ambiciozna

Ćao, ćao! Soba moje desetogodišnje ćerke okićena je nagradama. Ima nekoliko nagrada za akademska postignuća, nagradu za društvenu pravdu i brojna druga „zvanična” priznanja. Da ih uramimo i okačimo na...

Nema komentara.

Ostavite komentar

Vaš email nikada ne koristimo za spam.

  • facebook
  • googleplus
  • pinterest
  • twitter
  • youtube
  • instagram
  • mail
Lilly

frizerski-salon

rent-a-car

Lepi brka

GastroPahLeeLooLaBanneromad

Detinjarije © 2010. - 2022. Sva prava zadržana
Impresum • Kontakt • Cenovnik oglašavanja
⇪