U razvoju dece jasno se mogu raspoznati tri perioda, koja traju od 5 do 7 godina. Svaki period ima svoje karakteristike i svaki nosi svoje izazove.

Vidi me
Period od šeste do dvanaeste godine karakteriše razvoj kognitivnih sposobnosti, odbijanje simbioze i prve korake ka samostalnosti. Jezokom Transakcione Analize, dete razvija svog Odraslog i uči kako da funkcioniše sa njim, uz postepeni, a kasnije sve češći prelaz sa – + (Ja nisam OK, ti si OK) na + + (Ja sam OK, ti si OK). Želja za odrastanjem jača, a težnja ka samostalnosti se ogleda u čestom insistiranju “Tata, mama, vidite me!”, čime dete jača samopouzdanje i svest o sebi kao o vrednom biću. Roditelj u ovom periodu počinje da pravi dogovore sa decom, pokazujući im time uvažavanje i poštovanje.
Slika 11. Kriva afektivne vezanosti deteta u periodu do dvanaeste godine
Pusti me
Poslednji period detinjstva, ukoliko ono nije produženo patološkom simbiozom sa roditeljima, je od dvanaeste do osamnaeste godine i to bi trebao da bude period adolescencije. Razvija se ego stanje Odraslog i dete se utvrđuje u samostalnoj + + (ja sam OK, ti si OK) poziciji. Adolescenciju karakteriše nagli i neravnomerni razvoj ekstremiteta – ruku, nogu, nosa, ali i ego stanja Buntovnog Deteta, kao posledicu želje za osamostaljenjem. Otac postaje “dežurni krivac” i tada je poželjno da u dečakov život uđe još jedna muška osoba – nazvaćemo je mentor. Mentor nije zamena za oca, on je jednostavno oslonac koji uvodi stabilnost. To može biti trener, sveštenik, učitelj, ali i porodični prijatelj, kum ili ujak. Pošto mentor nije objekt dečakovog bunta, on će lakše moći da odradi neke stvari oko podučavanja, upućivanja i savetovanja dečaka o tom periodu. Mentor pomaže dečaku da stekne samopouzdanje i da izađe iz porodičnih okvira. Pored toga, dečak je u periodu adolescencije sklon da pravi “slavne greške”, što je posledica njegove želje za potvrđivanjem vrednosti i sticanjem identiteta – što pre, odmah, sada – i jedan od zadataka mentora je da obezbedi da te greške ne budu kobne.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Mama i tata, ja nisam kriva što je vama loše!
„Mama i tata, ja nisam kriva za to što je vama tako… Nisam kriva što vi tako živite… tako jedno s drugim komunicirate… Nisam kriva što nemate hrabrosti i odlučnosti...
Nama niko nije govorio ”Volim te”
Piše: Angelina Radulović Nama niko nije govorio ”Volim te”. Nisi mogao isterati lako tu rečenicu iz naših naoko težački grubih roditelja. Njihove su reči bile skupe. Pohvale još skuplje....
“Jesu li vam rekli da su me tukli da crtam jer mama radi u … i čuva mi radno mesto?!”
Inspirisana provalom malograđanštine i arogancije, ilustrovaću naše duboke probleme jednim iskustvom. Dovoljno je staro, pre više od 6-7 godina, pa mogu o tome u kružoku javnosti. Imadoh učenika, visok lep...
Pitanja koje možete postaviti sebi i svojoj deci, ukoliko vas ovih dana preplavljuje strah
Prvo, razumljivo je što ste uplašeni. Ovaj strašni događaj poljuljao je naša uverenja o sigurnosti i o ljudskoj prirodi. Deluje kao da više ništa nije isto. Međutim, normalno je i da želite...
Lep tekst ali gde su tu devojčice, kao da je najbitnije tj. komplikovanije odrastanje muškog deteta.
Tekst je iz knjige kako odgajati decake