U Srbiji živi 1.818.383 pripadnika ove generacije. Više od polovine njih živi kod roditelja, ne radi, nisu u braku i nisu finansijski nezavisni
„Ja generaciji nedostaje empatija, oni su gladni pažnje i zavisni od neprestane stimulacije zbog čega im sve brzo dosadi, a njihovi prijateljski i emotivni odnosi brzo pucaju. Prema autoritetu se odnose sa manje poštovanja, ne zaziru od otkaza i zbog toga su spremniji da kažu šta misle, bez dlake na jeziku. „Ipsilonci” ne smatraju da su težak rad i izgrađivanje sopstvenog karaktera put do uspeha. Oni traže prečicu do slave i života na visokoj nozi”, tvrdi Džin Tveng.
“Ja generaciji nedostaje empatija, oni su gladni pažnje i zavisni od neprestane stimulacije zbog čega im sve brzo dosadi, a njihovi prijateljski i emotivni odnosi brzo pucaju.”
Njihovi roditelji, pripadnici iks generacije, još su na rukovodećim pozicijama u velikim firmama. Oni su navikli na radnička prava, radno vreme „od-do” i zaposleni su u tradicionalnim i konzervativnim industrijama. To su lekari, poreski savetnici, inženjeri i građevinci, kojima su važne titule i statusni simboli. Ali, institucija porodice manje je važna ipsilon generaciji, bilo zbog toga što je veliki broj njihovih roditelja razveden ili zato što su im virtuelni prijatelji važniji od porodičnog ručka.
Otac Vladimir Levićanin: Kad bi svako radio svoj posao, deca bi nam bila vaspitana
I dok mladi u razvijenom zapadnom svetu veruju da njihove želje imaju pravo prvenstva u odnosu na realnost – pre svega zbog toga što su odrastali u izobilju u kome su roditelji mogli da im ispune većinu želja, našim „ipsiloncima” je većina tih želja bila uskraćena, jer su im se detinjstvo ili mladost „poklopili” sa devedesetim godinama.
U Srbiji živi 1.818.383 pripadnika ipsilon generacije, svedoče rezultati poslednjeg popisa stanovništva. Ako je verovati rezultatima studije „Mladi – naša sadašnjost” Instituta za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu, koje je obavljeno na uzorku od 1.627 ispitanika, dobi od 19 do 35 godina, polovina mladih do 25. godine i gotovo deset odsto mladih između 26 i 35 godina nema nijedan „atribut odraslosti”. Oni još žive kod roditelja, ne rade, nisu u braku i nisu finansijski nezavisni. Zabrinjavajuće zvuči podatak da čak petina mladih koji su venčani i dalje živi sa roditeljima, kao i da tek svaka četvrta osoba stupa u brak do 35 godine.
Skicirajući profil Petar Pan generacije, izgubljene u tranzitu između zemlje Nedođije i zemlje Srbije, autori ovog istraživanja upozoravaju da više od polovine populacije koja ima između 19 i 35 godina spada u kategoriju „izdržavanih osoba” koje finansijski pomažu roditelji. Samo četvrtina mladih između 19 i 35 godina izgovorila je sudbonosno „da”, a samo četiri odsto mladih je samostalno došlo do stana. Zanimljivo je da mladi u našoj zemlji deset godina kasnije ostvaruju „tranziciju” u odraslo doba u odnosu na svoje vršnjake u Danskoj.
“Našim „ipsiloncima” je većina tih želja bila uskraćena, jer su im se detinjstvo ili mladost „poklopili” sa devedesetim godinama.”
Kada su mlade pitali zbog čega žive sa svojim roditeljima, autori ove studije došli su do zaključka da polovina njih ne želi da se odseli iz roditeljskog gnezda „jer im takva situacija odgovara”, dok polovina smatra da bi samostalan život bio bolja opcija, ali da „trenutno ne postoje svi potrebni uslovi”. Visina prihoda i radni status nisu u vezi sa željom mladih da odu odnosno ostanu u roditeljskom domaćinstvu.
Svaka druga pripadnica ipsilon generacije na pragu tridesetih koja živi u prestonici ne odaziva se na ime „mama”. Svaka treća žena dobi od 30 do 35 godina u Šumadiji, zapadnoj Srbiji i Vojvodini nema dete, pokazuju podaci izvedeni iz poslednjeg popisa stanovništva. I jedino što je poraznije od ove statistike jesu odgovori naših čitateljki koje su reagovale na tekst „U Beogradu skoro polovina tridesetogodišnjakinja nema dete” koji je svojevremeno podigao veliku medijsku prašinu na feminističkoj sceni Srbije.
Objašnjavajući zbog čega nisu otišle u porodilište naše čitateljke, pripadnice ipsilon generacije su nas pitale: „ A sa kim da rodim dete? Sa gomilom maminih sinova koji lepršaju kroz život na krilima Petra Pana i ne razmišljaju o životu u dvoje? I sa čim da rodim dete – sa platom koju ne dobijam, sa poslom koji nemam i u stanu koji ne mogu sebi da priuštim?”
Izvor: Politika
Razmažena derišta: Zašto u šestogodišnjaci iz Amazonije zreliji od naših fakultetlija
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
A vi dajte svoje mišljenje 24.4!