Imao sam životnu sreću da mogu iz vlastitog iskustva uspoređivati gospodarski uspješne zemlje s onima kojima slabije ide. Recimo, Dansku i Hrvatsku. Švicarsku i Hrvatsku. Norvešku i Hrvatsku. Premda su navedene zemlje, mjereno BDP – om po stanovniku, otprilike četiri puta bogatije od nas, ne postoji nijedan pojedinačni ekonomski i socijalni parametar koji im daje tu četverostruku prednost. Niti su im četiri puta veće bruto plaće. Niti im je zdravstvo četiri puta bolje. Nemaju ni četiri puta više fakultetski obrazovanih. Nemaju (to pogotovo!) ni četverostruko veće vlasništvo nekretnina. Nemaju četiri automobila na našeg jednoga. Ne znaju njihovi učenici i studenti četiri puta više od naših. Ne idu im djeca na četiri puta skuplja maturalna putovanja. Njihov jedan ne jede i ne pije koliko naših četvero, vjenčanja im nisu u prosjeku četiri puta skuplja, nemaju ni četiri mobitela na jedan naš.
Zašto dete treba da tretirate kao odraslu osobu
I onda sam se pitao nije li ova klasična gospodarsko-socijalna statistika nešto propustila, postoji li makar jedan segment u kojemu bi spomenute zemlje bile 5, 10, ili čak 20 puta drukčije i uspješnije od Hrvatske? Ima jedan! U ekonomskoj znanosti nije istaknut kao relevantan, ali baš me briga, ja mislim da je važan, prevažan. To je osamostaljivanje djece i mladeži, uključivanje u proces rada, stjecanje radnih navika i, nadasve, odlazak iz roditeljskog doma. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Tu je statistika neumoljiva! Ravno 40 puta više (!) punoljetnih Hrvata mlaðih od 30 godina živi kod tatice i mamice nego u Danskoj! Ne četiri nego četrdeset puta više!
Svaka čast kralju!
Završiš fakultet koji su tvoji masno platili jer normalno ne možeš stići sve u roku položiti jer radiš preko studentskog ugovora pa izgubiš volju i padneš koji ispit, a onda odmah otići iz stana i osamostaliti se.
A ŠTO JE SA NOVCIMA KOJI SU TVOJI RODITELJI POTROŠILI NA TEBE !!!!
Mater koja radi 15 sati na dan da bi na kraju mjeseca jedva dobila 3000 kn, Otac koji radi vani samo da dobije što više pa na kraju ništa ne troše na sebe jer sve daju svojoj djeci kako bi mogli biti uspješni studenti i srednjoškolci.
Trebalo bi ih samo otpisati ?
NE, student završi fakultet zaposli se za pišljivih 3000 kn mjesečno i ostane doma kako bi mogao pomoći svojim roditeljima sa školovanjem ostale djece.
JER NISU SVI U ZAGREBU SA 7000 KN MJESEČNO, NE ŠTEDE SVI KAKO BI IŠLI U SPLIT NA LJETOVANJE ILI SKIJANJE U ITALIJU !!!!!!!! NE, NEKI ŠTEDE ZA KRUH I PIĆE I MOŽDA KOJU KAVU U SVOJOJ KUĆI SA SVOJIM RODITELJIMA SA SVOJOM BRAĆOM !