Piše: Martina Friganović
U jednoj od prošlih kolumna pisala sam o svojoj odluci, još uvijek ne definitivnoj, da ostanem na jednom djetetu. Dok još uvijek promišljam i razmišljam o eventualnom proširenju obitelji i izbjegavam pitanja poput onog “kad ćeš na drugo?” i savjete poput “rodi da se ima s kim igrati”, ponekad mi se čini da je imati jedno dijete jednako teško kao imati dvoje ili više. Dobro, svako novo dijete nosi novu brigu i novu obavezu, ali ne mogu reći, dok gledam svoje prijatelje s više djece, da je imati jedno dijete lakše.
Svi moji prijatelji ili poznanici imaju najmanje dvoje djece i uvijek mi je bilo pred njima glupo reći koliko mi je ponekad teško. Postoje uvijek te predrasude prema roditeljima jednog djeteta (kao npr. da smo sebični), a često zna doletjeti i komentar “a lako je tebi, ti imaš samo jedno.”.
Ponekad mi se čini da količina djece određuje koliko si “pravi” roditelj, a imati jedno dijete je kao da imaš kućnog ljubimca. S dvoje već možeš dobiti titulu roditelja u punom smislu riječi. Više djece znači i automatski da ti je teže – e, onda je to to. Prava si majka samo ako si majka žrtva (na Balkanu.).
„Ponekad mi se čini da količina djece određuje koliko si “pravi” roditelj“
Imati jedno dijete nije lakše. Za početak. Svi mi roditelji, bez obzira na broj djece koji imamo, prolazimo kroz iste brige i probleme. Svi mi želimo najbolje za svoju djecu i brinemo se jesmo li dovoljno dobri roditelji i radimo li sve kako treba.
Imati jedno dijete ne znači da si manje majka. Moja prva godina majčinstva bila je užasno teška. Od postporođajne depresije, problema s dojenjem, usamljenosti – itekako sam osjetila sve “čari” majčinstva. Jedno dijete zahtjeva više pažnje. Odnosno, da to kažem na iskreni način – jedno dijete je pravi mali priljepak. Osobito ako živite daleko od svoje obitelji. Mi smo njegov centar svijeta.
Iako postoje trenutci kad se doma zaigra sam, takvi trenutci su vrlo rijetki. Kad mu treba društvo, tu su mama ili tata. Tokom zadnjeg lockdowna prvi put sam pomislila da sam mu stvarno trebala roditi brata ili sestru za igru. Šalim se, naravno. Jedno dijete znači da ćeš stalno slušati pitanja poput “kad ćete na drugo?” ili da nećeš znati što odgovoriti kad te tvoje dijete prvi put upita: “Mama, zašto ja nemam bracu ili seku?”. Ili ćeš razmišljati da mu nabaviš kućnog ljubimca.
„Jedno dijete je sasvim dovoljno da ti preokrene tvoj svijet naopačke“
Jedno dijete znači i da ćeš se morati boriti s predrasudama koje ljudi imaju prema jedincima i objašnjavati im da to ne znači da će tvoje dijete odrasti u razmaženu i usamljenu osobu. Jedno dijete su temperature usred noći, rana jutra i začepljeni nosić. Jedno dijete znači pjevanje jedne te iste pjesmice po stoti put, čak i kad ostaneš sama. Jedno dijete znači da u većini slučajeva nigdje više nećeš stići na vrijeme. Jedno dijete znači da ponekad jedva čekaš da zaspe, a kad zaspe ne možeš prestati gledati u njega i razmišljati u kakvu će osobu odrasti.
Jedno dijete ne znači da nećeš ponekad poželjeti uzeti predah od svih majčinskih obaveza. Jedno dijete ne znači da ćeš za sebe imati jednako vremena kao i prije majčinstva. Jedno dijete ne znači manje grižnje savjesti. Jedno dijete ne znači da nećeš biti osuđivana od okoline zbog odgojnih metoda koje primijenjuješ ili zbog toga kako hraniš svoje dijete. Jedno dijete je kad ti se dani čine dugi, ali svejedno želiš zaustaviti vrijeme. Jedno dijete, naspram dvoje (ili više djece), znači možda manju količinu obaveza, ali jednaku količinu ljubavi. Jedno dijete je to prvo dijete koje te nauči što majčinstvo je. Jedno dijete je sasvim dovoljno da ti preokrene tvoj svijet naopačke.
Izvor: Super1
Divno napisano!