U novom tekstu na Detinjarijama, Snežana Golić je podelila svoja iskustva o tome šta je prava sreća i kako je nalazimo kroz zahvalnost i prisutnost u trenutku. Otkrijte zašto vas pohlepa i poređenja često udaljavaju od onog što vas zaista ispunjava!
„Nekada je neko, negde i zbog nečega, pomislio da je sreća jednostavna. Uhvatljiva. Jasno definisana. I onda je uradio vrhunski marketing svoje zamisli.
Ta iluzija živi i dan-danas. Ljudi se takmiče, porede, jure za titulama, diplomama, medaljama, novcem… očekujući da će im taj „visoki cilj“ doneti blaženstvo zbog kog se živi.
To je, čini mi se, jedna od najvećih laži i prevara ikada.
Sreća je kameleon. Ne znaš gde je, ni kad će se pojaviti. Moraš da budeš jako pažljiv, prisutan, nežan prema životu – da bi je uopšte primetio.
Ona je mnogo iznad novca i zlata. Ona živi tu negde u stomaku. Javi se kad joj se ćefne. Nepredvidiva je i svoja.
Pokušavam da je upoznam godinama. I primetila sam da je najviše osećam kad osvestim zahvalnost. Kad, na primer, propustim nekog u saobraćaju – osetim je više nego na one „važne“ dane kada bi, po svim pravilima, trebalo da budemo srećni i nemamo ni pravo na nešto drugo.
Ta velika, ogromna laž tera ljude u pohlepu, gordost, komplekse – sve one tihe ubice sreće.
Eh, kad bi se ljudi ponovo povezali sa svojim stomakom… Deca bi trčala i igrala se, bez trona i bez postolja. I odrasli bi rasli uz njih – srećni, slobodni, sa poštovanjem prema ogromnim razlikama koje nas čine jedinstvenima. Zbog kojih je svako poređenje – i svako otimanje – besmisleno.
A svako davanje – smisleno.“
Autor: Snežana Golić