• facebook
  • googleplus
  • twitter
  • youtube
  • mail
  • Kontakt
  • Impresum
Detinjarije

  • naslovna
  • VESTI
    • DOGAĐAJI
    • GDE SA DECOM?
    • SVAŠTARIJE
      • DIZAJN
      • FOTOGRAFIJA
  • VASPITARIJE
    • RODITELJSTVO
    • REČ STRUČNJAKA
    • MAMOZOFIJA
  • OBRAZOVANJE
  • KULTURICA
    • FILM
    • POZORIŠTE
    • KNJIGE
    • STVARAOCI ZA DECU
  • Kuvajmo s decom
    • TANJIRIĆ
    • IMAM ZNANJE ZA KUVANJE
    • KULTURA ISHRANE
    • KREATIVCI U KUHINJI
    • RECEPTI
    • BAŠTA KAO UČIONICA
    • O ČASOPISU
    • SPONZORI
    • BILI SMO…
    • PRVE GASTRONOMSKE AVANTURE
  • PORODICA
    • PREDŠKOLCI
    • MODA
      • KRPICE ZA BUBICE
      • FRIZURICE ZA CURICE
    • NAPRAVITE SAMI
    • KOD KUĆE
      • DEČIJA SOBA
        • IGRAČKARIJE
      • UREĐENJE
    • GLOBALNO RODITELJSTVO
    • SPORT I REKREACIJA
    • PUTOVANJA
    • TATATATIRA!
  • Rečnik detinjih reči i izraza
  • MAMA
    • MODA
    • LEPOTA
    • MAMINO ZDRAVLJE
    • ŽENSKE PRIČE
  • ZDRAVLJE
  • BEBOLOGIJA
  • TINEJDŽERI
  • POKLANJAMO!
  • ŽIVOT
Navigacija

Jevgenij Leonov: Pismo sinu „Glavnog tate u zemlji”

3. 06. 2015 |

Ako u tvom životu postoji čovek pred kojim se ne bojiš biti mali, glup, bespomoćan, u svoj nagosti svoga otkrovenja – taj čovek je tvoja zaštita.

Jevgenij Leonov: Pismo sinu „Glavnog tate u zemlji”
Jevgenij Leonov, Pismo sinu

(Iz knjige: „Pisma sinu”, 1992)

Andrjuša, voli me kao što ja volim tebe. Znaš kakvo je bogatstvo – ljubav. Doduše, neki smatraju da moja ljubav nije odgovarajuća i da od nje ima samo štete. Možda je tebe, da budeš primeran đak, zapravo omela moja ljubav? Ta nijednom te nisam izbubetao za svih devet godina škole.

Sećaš se: ti si pred tablom pravio grimase i ceo razred je crkavao od smeha, a mene je posle učiteljica dugo kritikovala. Izgledao sam kao da sam kriv za trojicu, kao ja sam đače i stojim u ćošku a ona mi čita bukvicu. Bio sam spreman na svako moguće poniženje, ali njoj ništa nije dosta: „Te čas je propao… te nismo kvalitetno utrošili tih 45 minuta… te on ništa ne zna a ni drugima ne da da nauče… te moraćete ga ispisivati iz škole… te na njega reči uopšte ne deluju…”

Znoj mi je probio košulju, sako i mokasine, a ona ne popušta. Dobro, mislim se, danas ću ga namlatiti i gotovo! S tim mislima presecam kroz školsko dvorište i izlazim na Komsomolski prospekt. Od uzbuđenja ne mogu ni da sedem u taksi ni na trolejbus, cepam peške…

ruske bajkeNeka žene vuklja tešku torbu, dete plače, videvši me, osmehuje se, iza leđa čujem kako majka govori: „Vidi, smeje ti se Vini Pu…” Pozdravlja me nepoznat čovek… Jesenji vetar fijuče mi oko glave. Kući prilazim sa osećanjem da sam ja primio udarac, i voljno. Ulazim u kuću, potpuno sam zaboravio za batine i, ugledavši te, pitam: „Je li, kakve si ti to pravio grimase što su se svima dopale, pokažider.” I crkavamo od smeha.

I tako do sledećeg poziva. Majka ti u školu ne ide. A ja ležim i mislim: kad bi me noćas pozvali na snimanje u drugi grad ili kad me ne bi pustili sa probe… Ali Vanda ujutro plače i ja otkazujem let, izlazim sa probe, trčim u školu da zauzmem svoju poziciju u ćošku. Kakve su sve sitnice zaslužne za naše duševne patnje…

Ova pisma i pišem da bih ispravio nešto što ne valja, i verovatno izgledam smešno i nezgrapno kao neki moji likovi. Ali to sam ja! U suštini, druže stari, ne postoji ništa prostije od žive brige očinskoga srca.

Kada sam van kuće, sam i setan, prisećam se svake tvoje reči i svakog pitanja, želim da zauvek razgovaram s tobom i čini mi se da ceo život nije dovoljan da o svemu prozborimo. Ali znaš li šta je najvažnije – ja sam to shvatio posle smrti svoje mame, naše bake. Eh, Andjuša, ako u tvom životu postoji čovek pred kojim se ne bojiš biti mali, glup, bespomoćan, u svoj nagosti svoga otkrovenja – taj čovek je tvoja zaštita.

Uskoro stižem kući.

Otac.

Lenjingrad, 3. oktobra 1974. godine

 

Jevgenij Leonov (1926–1994), sovjetski pozorišni i filmski glumac, komičar, našoj je publici možda najpoznatiji kao ruski Vini Pu. Njegov sin, Andrej Leonov (rođ. 1959), takođe je glumac. Posle popučlarnog TV serijala u kome igra oca pet ćerki, Andrej je dobio nadimak „Glavni tata u zemlji”.
Izvor: http://www.kulturologia.ru/blogs/260515/24651/

Prevela: Vesna Smiljanić Rangelov

Podeli tekst:
Tagovi :Jegenij Leonov, očinstvo, pismo sinu, roditeljstvo, Rusija

Slični članci koji vas mogu zanimati:

Zašto japanska deca sama šetaju gradom

Da li postoji pravi odgovor? Koliko dece treba da imamo?

Kakvo ponašanje roditelja šteti deci?

“Čvrsto, pravedno i zabavno” – pet saveta za uspešno roditeljstvo

Najnoviji tekstovi iz kategorije: TATATATIRA!

Tata kupi mi auto: Vladimir Mijaljević

Tata kupi mi auto: Vladimir Mijaljević

Predstavite nam se kao tata? Ja sam tata odskora punoletnog Milana i šesnaestogodišnje Ane, dvoje glasnih tinejdžera kojima se trudim da, koliko je moguće, pomognem u rešavanju pretežno školskih problema....

Тата купи ми ауто: Мирко Митровић

Тата купи ми ауто: Мирко Митровић

Представите нам се као тата? Човек какав је у животу, такав је у очинству. Тако бар ја то видим. Професионално и приватно ја сам неко ко воли да иновира, ко...

Tata kupi mi auto: Miloš Krivokapić

Tata kupi mi auto: Miloš Krivokapić

Predstavite nam se kao tata? Ja sam Miloš, Aleksin i Lukin tata. I ovu najlepšu ulogu na svetu sam dobio 2010. godine kada smo mama Jelena i ja dobili Aleksu....

Tata kupi mi auto: Boško Kozarski

Tata kupi mi auto: Boško Kozarski

Predstavite nam se kao tata? Ovo pitanje je ipak namenjeno deci, jer je najbolja slika bilo kog oca ona u očima deteta. Ja se nadam da sam sve ono što...

1 komentar.

    Ostavite komentar

    Vaš email nikada ne koristimo za spam.

    • facebook
    • googleplus
    • pinterest
    • twitter
    • youtube
    • instagram
    • mail
    Lilly
    kreativni centar

    frizerski-salon

    rent-a-car

    Lepi brka

    GastroPahLeeLooLaBanneromad

    Detinjarije © 2010. - 2020. Sva prava zadržana
    Impresum • Kontakt • Cenovnik oglašavanja
    ⇪