spot_img
spot_img

Jovana Kešanski: Nema izuzetka, svi smo odgovorni što se deca „mere“ patikama

Imamo obavezu da od njih napravimo dobre ljude, lečeći sve loše kod sebe.
Ne trpajmo deci u usta reči koje ne želimo da od njih čujemo, ali su u redu kad ih mi izgovaramo.
Ne pljujmo po drugom, ako želimo da imamo dete razumno, tolerantno.
Ne kukajmo nad životom, ako želimo da nam dete voli život.
Ne psujmo komšiju, ne svađajmo se sa roditeljima, ne gurajmo probleme pod tepih, ne filujmo ih, ne nazivajmo ih nekim 1900 imenom, a ono prvo upisano u pojmovnik.

Postaće nam deca puna besa, poganih jezika kojima omalovažavaju drugare već u nižim razredima, ismejavajući ih što nemaju tablet i ne idu na plivanje, nema izuzetka, svi smo odgovorni što se deca „mere“ patikama, što se feminizirani dečaci u stratu ismevaju ko „pederi“, što se devojčicama većih grudi prostački dobacuje ko da veličina grudi određuje (ne)čestitost.

 

Imamo obavezu da od njih napravimo dobre ljude, lečeći sve loše kod sebe. Inače će nam deca rasti u tatine komplekse nikad izlečene, mamin očaj što se rano udala (recimo), tatinu traumu iz detinjstva kada mu je pijani otac popravljao raspoloženje udarcima po glavi, mamin poriv da joj se svi dive ili kuknjavu kako je gadna i debela, ili tatinu želju da stekne, stekne, stekne, mamin sukob sa porodicom…

 

Ne postoji na kugli zemaljskoj važniji posao od bavljenja sobom. Od rasta, makar i santimetar.
Kompleksi se leče radom na sebi, menjaš trulu stolariju, ubi propuh, odnese dušu gde ne treba, negde u mlin (samleće je), u reku (utopiće se), pod točkove kamiona (pregaziće je), ostade ti bez duše, jer nisi na vreme menjao trulo.
- Advertisement -

I sad čekaš dete da njemu suptilno i nesvesno uvališ tu stolariju da njemu vuče propuh koji nosi dušu. Ne ide to tako.

 

Rasti je obaveza, ali ne samo do 18. Najvažniji rast kreće upravo posle toga. I ne bi smelo nikad da stane, čak ni kada telo počne da urasta; smanji ti se telo za 3 santimetra, onda našteluješ porast duše i uma za bar 4 santimetra. I dobro. Santimetar u plusu, i to onaj najvažniji – osetiš da radiš nešto za sebe, a samim tim i za čovečanstvo.

 

Izvor teksta i fotografije: Facebook/Jovana Kešanski

spot_img
spot_img

Najnovije

„Radi mi to namerno.“ Šta ne vidimo kada ponašanje deteta pretvorimo u karakter

Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.

Školska kupovina bez greške: šta zaista treba prvaku?

Polazak u prvi razred sa sobom donosi mnogo uzbuđenja – ali i jedan veliki roditeljski zadatak: nabavku školskog pribora.

Deset godina osnaživanja mladih u riziku za samostalan život kroz Centar „Jaki mladi“

Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img