Kad nastavnik ima kompleks Boga

Dok borba za status i dostojanstvo nastavnika svakako zaslužuje podršku, treba osvetliti i drugu stranu medalje – šta se dešava kada neki nastavnici zloupotrebe svoju moć u učionici i počnu da se ponašaju kao „bogovi“

U poslednje vreme često čujemo o pravima i zahtevima nastavnika – bolji uslovi rada, veće poštovanje, sigurnost na radnom mestu. Međutim, retko se postavlja pitanje gde su prava učenika i roditelja u školskom sistemu. Dok borba za status i dostojanstvo nastavnika svakako zaslužuje podršku, treba osvetliti i drugu stranu medalje – šta se dešava kada neki nastavnici zloupotrebe svoju moć u učionici i počnu da se ponašaju kao „bogovi“, nametajući nepravedna pravila i koristeći autoritet na načine koji prete da naruše dostojanstvo učenika i roditelja.

Sve više roditelja ukazuje na probleme s nastavnicima koji ne samo da ignorišu roditeljske zabrinutosti već i otvoreno ponižavaju roditelje kada pokušaju da iznesu mišljenje ili predlog. Na roditeljskim sastancima, koji bi trebali biti prilika za otvoren dijalog i saradnju, dešava se da nastavnici odgovaraju s ciničnim komentarima, čak i pitanjima poput „Da li ste vi pravnik?“, kako bi diskreditovali roditeljsko pravo da se uključe u obrazovanje svog deteta. Takav ton stvara osećaj nemoći, jer umesto podrške nailazimo na zid otpora i čak otvorene kritike.

- Advertisement -

Na žalost, deca često trpe posledice takvog ponašanja. U nekim slučajevima, kada roditelji ukažu na nepravdu, deca postaju meta negativnog postupanja. Neretko se događa da dete bude prozvano pred čitavim odeljenjem za stvar za koju nije krivo, ili da ga nastavnik tretira strože od ostalih, kao da se svaka primedba roditelja doživljava kao lični napad na autoritet nastavnika. Takva ponašanja kod dece izazivaju ozbiljnu uznemirenost, strah od ispitivanja, a u ekstremnim slučajevima deca dolaze kući u suzama nakon svake provere znanja.

Ova situacija ukazuje na duboko ukorenjen problem. Nastavnici svakako zaslužuju poštovanje i podršku u svom radu, ali to nikako ne sme postati izgovor za pristrasno i neprofesionalno ponašanje prema učenicima i roditeljima. Autoritet u učionici ne bi trebalo da se temelji na strahu i poniženju, već na poštovanju koje nastavnici, učenici i roditelji međusobno izgrađuju. Škola bi trebalo da bude sigurno mesto za svakog učenika, gde može slobodno da izrazi svoje mišljenje i greši bez straha od posledica koje prevazilaze obrazovni kontekst.

Prava roditelja na uključivanje u obrazovanje svog deteta ne bi smela biti dovedena u pitanje. Roditeljski sastanci i druge forme komunikacije sa školom postoje da bi se rešavali problemi, a ne da bi se roditeljima postavljale granice u slobodi izražavanja. Deca zaslužuju učionicu u kojoj neće strahovati, a roditelji sistem u kojem će njihova zabrinutost biti saslušana s poštovanjem.

Dok se u javnosti sve češće priča o pravima nastavnika, vreme je da se isto tako ozbiljno shvate prava učenika i roditelja. Ako sistem nije spreman da prepozna i reši zloupotrebu moći u školama, generacije učenika će odrasti u okruženju gde se osećaju potcenjeno i nesigurno – posledice koje nikako ne bismo smeli zanemariti.

Piše: Slađana Đorđević
Izvor: Slobodna reč

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

1 Komentar

  1. Hvala Bogu da konačno neko i o ovome piše.
    Mi prolazimo bas kroz takvu situaciju ako ne i goru.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img