• facebook
  • googleplus
  • twitter
  • youtube
  • mail
  • Kontakt
  • Impresum
Detinjarije

  • naslovna
  • VESTI
    • DOGAĐAJI
    • GDE SA DECOM?
    • SVAŠTARIJE
      • DIZAJN
      • FOTOGRAFIJA
  • VASPITARIJE
    • RODITELJSTVO
    • REČ STRUČNJAKA
    • MAMOZOFIJA
  • OBRAZOVANJE
  • KULTURICA
    • FILM
    • POZORIŠTE
    • KNJIGE
    • STVARAOCI ZA DECU
  • Kuvajmo s decom
    • TANJIRIĆ
    • IMAM ZNANJE ZA KUVANJE
    • KULTURA ISHRANE
    • KREATIVCI U KUHINJI
    • RECEPTI
    • BAŠTA KAO UČIONICA
    • O ČASOPISU
    • SPONZORI
    • BILI SMO…
    • PRVE GASTRONOMSKE AVANTURE
  • PORODICA
    • PREDŠKOLCI
    • MODA
      • KRPICE ZA BUBICE
      • FRIZURICE ZA CURICE
    • NAPRAVITE SAMI
    • KOD KUĆE
      • DEČIJA SOBA
        • IGRAČKARIJE
      • UREĐENJE
    • GLOBALNO RODITELJSTVO
    • SPORT I REKREACIJA
    • PUTOVANJA
    • TATATATIRA!
  • Rečnik detinjih reči i izraza
  • MAMA
    • MODA
    • LEPOTA
    • MAMINO ZDRAVLJE
    • ŽENSKE PRIČE
  • ZDRAVLJE
  • BEBOLOGIJA
  • TINEJDŽERI
  • POKLANJAMO!
  • ŽIVOT
Navigacija

Kada izustite sledeći put: “Neka, ja ću…” razmislite: “Ček, jel moram ja?”

20. 08. 2020 |

Tamo gde je samo jedan odgovor “Moram ja” tamo je rigidnost, tamo je korak ka patologiji, ka nesreći, ka zgrčenosti…

Kada izustite sledeći put: “Neka, ja ću…” razmislite: “Ček, jel moram ja?”

Foto: Freepik

Piše: Sunčica Jovanović, psiholog

 

Na ovu objavu me je inspirisao jedan poster na fejsbuku koji je glasio ovako:

“Kad bi se ukinula ženska tradicija “Neka, ja ću.” ne bi bilo toliko nesposobnih muškaraca.”

Što jeste samo donekle tačno. Jer za odnos je potrebno dvoje, jedan, bez obzira na pol, koji je u ulozi majke i jedan koji je u ulozi deteta.
U procesu vaspitanja, dok jedna strana u odnosu je odrasla osoba a druga dete do 12 godina, moguće je da ponašanje odrasle osobe utiče na razvoj druge, ne potpuno i isključivo ali utiče. Ako roditelj, radi sve umesto deteta, krade mu razvoj, krade mu osećaj sposobnosti, samopouzdanja, sigurnosti u sebe, jer uvek se oslanja na druge.

Šta se onda u ovoj dinamici dešava u odnosu “odrasli – odrasli”?

Kada stupamo u zrele odnose mi smo neiskusni u toj vrsti odnosa gde su obe strane u odnosu odrasle, jer dolazimo iz detinjstva u kom nam je poznat odnos “majka – dete” te automatski u odraslim odnosima ulazimo u uloge jednog od ova dva, ili majke (onog ko preuzima odgovornost, samo daje, gaji zavisnost) ili deteta (onog koji samo prima, samo traži brigu, da mu se čitaju misli, ispunjavaju potrebe, da se vaspitava, da uči…), jer to nam je poznato.

Moramo SVI učiti kako je to biti u veoma emotivnom dubokom dugoročnom odnosu “odrasli – odrasli”, a u njemu postoji prvi zakon:

SVAKO JE ODGOVORAN ZA SEBE, SVOJ ŽIVOT, SVOJE ODLUKE, ISPUNJENJE SVOJIH ŽELJA, SVOJE PONAŠANJE I RASPOLOŽENJE.

Te tako, ako su obe strane već odrasle, ne važi rečenica sa postera na početku – da se jedna strana promeni i druga bi… jer najverovatnije ne bi, za početak a možda i za kraj, zavisi od druge osobe.

Ne bi druga osoba postala sposobnija ako prva reši da promeni svoju “kožu” i svoj obrazac “Neka ja ću…”, jer druga osoba nije samo reagens na prvu, ona je izvor svoje volje, svojih želja i ponašanja.

Međutim, šta bi se stvarno desilo da osoba promeni svoj životni stil “Neka ja ću..” preuzimanja odgovornosti za sve, naročito tamo gde je i ne može preuzeti – odgovornost za tuđi život?

Na primer, ako je žena u pitanju, postala bi svesna da je ona centar svog nezadovoljstva, ne bi bila isfrustritana, usamljena, očekujući da neko drugi nešto joj učini dok ona sve čini drugome…

Sa tim tinjajućim svakodnevnim nezadovoljstvom nestao bi osećaj žrtve, mučenja, uskraćenosti “Stalno ja nešto, moram ja, to je tako, ako ne uradim ja neče niko…”. Stalni osećaj neuzvraćene ljubavi i pažnje, jer ko bi mogao uzvratiti toliku odgovornost i trud koji ona daje…

To što je odgovor NIKO, ne znači da ona nije vredna kao osoba, da su ljudi loši i sebični i da je život tako zacementiran. To znači da mora da se uspostavi bolja ravnoteža u odnosima prema sebi i drugima, jer ona prva zakida sama od sebe, što joj partner, deca, prijatelji i kolege govore – brini o sebi…

Ali, avaj, kako uloga “velike majke” ustvari je uloga “velikog usamljenog deteta”, jer niko ne može uzvratiti, utešiti, razveseliti, ako mi prvo sami sebi ne ispunimo prvi stepenik te potrebe da bismo imali šta stvarno i dati drugima a ne samo vezati ih lancima zavisnosti, tako što ćemo raditi sve umesto njih, ne razvijati ih, činiti ih večno zavisnima od naših funkcija, uz prividnu sliku da tako nesposobni neće moći bez nas i da nas neće napustiti…

Sa druge strane, na primer, ako je osoba “Neka ja ću…” muškarac (i kao partner i kao otac), često u sebi nosi tihu unutrašnju patnju, ukradenu detinju radost, osećaj eksploatacije, da mora da bude svima na usluzi, da mora da radi i pre nego što se od njega traži jasno, da mora da reaguje i na “mig” na neverbalne znake naredbe ili pre nečije želje, nečije pomisli, da mora da kaže: “Neka, ja ću..” da bi dobio ljubav, poštovanje, da bi bio voljen i to ne samo od partnerke ili majke, nego i od braće, prijatelja, komšija…

Lišava se svakog sukoba, lišavajući se sebe… Sa stalnom tugom roba, osećajem doživotne muke zarad mrvica ljubavi… a ogromna ljubav leži u njemu samom, a onda i prema svim drugima, stvarna ljubav kada bi rekao “Ne”, kada bi osetio snagu i pripadnost da ga neko voli iako mu se suprostavi, da se neko ne duri, ne ljuti, ne kažnjava, ne ostavlja… da ga neko voli i poštuje i kada mu nije na usluzi…

Taj ISKUSTVENI (ne može se samo pročitati u literaturi ili na internetu primer, mora se to doživeti u životu) momenat je ključ koji otključava lance i katance u kojima je stezana njegova autentična ličnost, detinje i momačke želje, fantazije, hobiji, stvarna životna energija stvaranja i radosti…
U oba primera mogu biti oba pola…

Zato, kada izustite sledeći put: “Neka, ja ću…”

Razmislite, recite: “Ček, jel moram ja?” Možda moram stvarno, a možda me mrzi, a možda ne moram, a možda drugom to uopšte nije bitno, a možda može nego drugi, a možda može da nauči, a možda…. 1000 možda 1000 boja života, to je istina…

Tamo gde je samo jedan odgovor “Moram ja” tamo je rigidnost, tamo je korak ka patologiji, ka nesreći, ka zgrčenosti, a mentalno zdravlje je fleksibilnost, jer je u skladu sa realnoću koja ima 1000 boja.

Mentalno zdrav čovek nije jedna uloga, on može da upravlja svojim ulogama, da bude i onaj koji preuzima odgovornost i koji je prepušta, delegira, izbegava, traži…

Izvor: Moj psiholog

Podeli tekst:
Tagovi :kućni poslovi, obaveze, porodica, psiholog, Sunčica Jovanović, ženski poslovi

Slični članci koji vas mogu zanimati:

Zoran Milivojević: Internet u dečijoj sobi – “ulica” u kući

U 11 meseci rodila četvoro dece

“Sve bih dala da mogu da vratim te zagrljaje” – Šta bi majke odrasle dece volele da su radile dugačije?

Najmoćnije pozitivne vaspitne poruke

Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA

Dr Vlajko Panović: Roditelji se plaše da deci nešto brane, tako dobijamo ’kopi pejst‘ generaciju

Dr Vlajko Panović: Roditelji se plaše da deci nešto brane, tako dobijamo ’kopi pejst‘ generaciju

Više od 40 odsto dece u Srbiji koja koriste internet gleda slike krvi i mučenja životinja i ljudi, a gotovo trećina pristupa pornografskim sajtovima, pokazuje istraživanje „Deca Evrope na internetu“....

Pedagog upozorava: Previše aktivnosti i igračaka ostavljaju posledice na decu

Pedagog upozorava: Previše aktivnosti i igračaka ostavljaju posledice na decu

Svaki roditelj želi samo najbolje za svoje dete. Zato roditelji često upisuju decu na bezbroj različitih aktivnosti, od sporta i sviranja instrumenta do baleta i mnogih drugih koje će ih,...

Četiri tipa emocionalno nezrelih roditelja koji uništavaju svoju decu

Četiri tipa emocionalno nezrelih roditelja koji uništavaju svoju decu

Emocionalnu nezrelost pak odlikuje ponavljanje automatizovanih ponašanja, pri čemu takvi ljudi uopšte nisu svesni ni šta rade, ni uticaja koji mogu imati na druge. Stoga nemaju potrebu da se izvinjavaju...

Kako je devojčica od 11 godina održala lekciju važniju od matematike

Kako je devojčica od 11 godina održala lekciju važniju od matematike

Ćerku moje prijateljice su u školi zadirkivali zato što ne zna matematiku. Naročito je bilo teško dok se pred tablom preznojava nad nekim komplikovanim množenjem, a iza sebe čuje zadirkivanje...

Nema komentara.

Ostavite komentar

Vaš email nikada ne koristimo za spam.

  • facebook
  • googleplus
  • pinterest
  • twitter
  • youtube
  • instagram
  • mail
Lilly

frizerski-salon

rent-a-car

Lepi brka

GastroPahLeeLooLaBanneromad

Detinjarije © 2010. - 2022. Sva prava zadržana
Impresum • Kontakt • Cenovnik oglašavanja
⇪