Ono što se nameće kao jedino rešenje za ublažavanje ogromnih problema s kojima ćemo se tek suočiti je borba protiv bele kuge.
Ključno ekonomsko, socijalno i (naravno) političko pitanje postaće održivost penzionog sistema (a ne pustošnje sela, jer snažno raste produktivnost u agraru[6]). Naime, penzije se ne isplaćuju iz fonda, koja praktično ne postoji, već sistem počiva na međugeneracijskoj solidarnosti: dakle, od trenutnih plata (penzioni sistem je u stvari protočni bojler, i to je slučaj u skoro svakoj zemlji).
Kako se smanjuje broj onih koji rade, a povećava broj penzionera (trenutno ih ima 1.740 hiljada, a trend neto povećanja poslednje decenije iznosio je oko 1% prosečno), to znači da će biti manje para za penzije. Ili će se doprinosi za PIO povećavati, što bi smanjilo konkuretnost privrede usled rasta bruto plata, odnosno troškova za poslodavce. Ili će se transferi iz budžeta za penzije povećavati, što bi ostavilo manji prostor za npr. kapitalne investicije, koje bi trebalo da proizvode nova radna mesta.
Slika izgleda suviše mračna i uteha je da se dobar deo evropskih zemalja, kao i Japan ili Koreja, suočavaju sa sličnim problemom. Ekonomska politika nudi neke odgovore, poput pomeranja starosne granice za penzije ili podsticanja imigracije u reproduktivnom periodu. Ovo prvo Srbija je već uradila, mada nije nemoguće da se u narednoj dekadi starosna granica za odlazak u penziju, po ugledu na broje evropske zemlje, fazno pomeri na 67 godina za oba pola. Što se tiče imigranata, Srbija nije interesantna zemlja za njih, jer je mogućnost da se dobro zaradi kao i uslovi života za došljaka su relativno loši.
Naravno, najbolja mera bi bila snažan rast tehnološkog napretka, odnosno produtkivnosti rada, što bi bio omnipotentni lek za rešavanje problema ponude radne snage kao i finasiranja fiskusa, odnosno penzija. Međutim, iskustvo u poslednjih petnaestak godina, a posebno od Velike recesije, nas uči da tako nešto kod nas nije realistično (pre svega, zbog niske inovativnosti i tehnološke opremljenosti domaće privrede), a usporavanje tehnološkog progresa je planetarni problem.
Ono što se nameće kao jedino rešenje za ublažavanje ogromnih problema s kojima ćemo se tek suočiti može se verbalizovati frazom koju tako često slušamo: borba protiv bele kuge. Postojeće skromne mere podrške natalitetu dale su male učinke, dok bi rad na povratku iseljenika takođe dao marginalne neto rezultate, jer bi smanjio snažan priliv koji Srbija ostvaruje od doznaka. Naime, zemlja koja nema obilne resurse niti tehnologiju praktično mora da izvozi radnu snagu, kao što to Srbija i čini punih pola veka.
Po autoru teksta, stimulativna ali i ekonomična mera bila bi da se zakonskim aktom odredi da svako treće novorođeno dete dobija finansijski dodatak jednak prosečnoj mesečnoj penziji, koji bi trajao do punoletstva. Jedino ovako radikalan i za zainteresovane veoma opipljiv benefit bi mogao da motiviše kritičan broj roditelja da dobiju bebu.[7] Ovakvim zakonom bi se povećao i broj drugorođene dece, budući da bi mnogi planirali da imaju i treće. Konzervativna procena je da bi ovakva mera povećala natalitet za deset posto[8] (za sedam hiljada beba godišnje), na oko 10,5 promila. Ovakva mera bi ublažila depopulaciju i već bi 30-ih godina ovog veka u radnu snagu uvela desetine hiljada lica.[9]
Budžetski trošak ovakve akcije bio bi skromnih 23 miliona evra prve godine (računa se da bi se broj trećerođene dece uvećao za oko tri četvrtine, dok bi broj drugoređene blago porastao, za oko hiljadu), druge godine dvostruko više, dok bi 18. godine od početka primene zakona rashod po ovom osnovu bio stabilizovan na nešto više od 400 miliona evra (oko 1,2% današnjeg BDP-a Srbije). U svakom slučaju ova mera ne bi bila preterano veliki izdatak po fiskus, barem ne u prvih deset godina primene.[10]
Slične mere mogla bi da preduzme i RS koja ima veoma slične demografske trendove Srbiji. Naime, Republika Srpska (u kojoj se u negativan prirodni priraštaj prešao 2003) ima godišnji minus od preko pet hiljada ljudi ili oko 4,5 promila.[11]
[1] Demographic statistics:Lies, damned lies, and Lysistrata. Jul 25th 2015.
www.economist.com/news/international/21659762-superiorbut-sadly
[2] Pro-natalism:Breaking the baby strike. Jul 25th 2015. http://www.economist.com/news/international/21659763-people-rich-
countries-can-be-coaxed-having-more-children-lazy-husbands-and
[3] http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G2015/pdf/G20153010.pdf
http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/Public/PageView.aspx?pKey=2
[4] Procenjuje se da će taj broj porasti na 9865 u 2020, da bi početkom tridesetih godina 21. veka prešao u plus (2050: 9101 lice). Goran Penev, 2013. Projekcije stanovništva Srbije od 2010. do 2060. Beograd, 2013. (str.12).
http://www.fiskalnisavet.rs/doc/istrazivacki-radovi/studija-projekcije_
[5] rema Republičkom zavodu za statistiku Srbije, u Srbiji je 2014. rođeno 66461, umrlo 101247, te je pad broja stanovnika iznosio 34786, ne računajući migracione tokove. U 2014. stopa nataliteta je 9,3 a mortalitet je 14,2 promila, te je stopa prirodnog priraštaja 4,9 promila.
[6] Indikatinvo je da je u mnogim zemljama plodnost najviša u ruralnim sredinama, a najniža u velikim gradovima. Može biti da ljudi koji žive u predgrađima sa puno beba se podstiču da imaju decu; ljudi u oblastima bez dece imaju veće šanse da preskočite rađanja u potpunosti. ” Japanska vlada zbog toga želi da spreči mlade ljude da se presele u velike gradove. Međutim, ekonomski to je lose, jer su ljudi produktivniji u velikim gradovima.
[7] Zakon bi važio za trećerođenu decu s datumom rođenja ne ranijim od devet meseci od usvajanja zakona. Da bi se sprečilo stvaranje siromaštva zbirni broj godina radnoga staža oba roditelja bi morao da bude minimalno pet godina, dok bi kod onih koji imaju prebivalište na selu uslov bio da imanje ne bude manje od jednog hektara. Dete i roditelji bi morali da budu državljani Srbije s prebivalištem u Srbiji, dok bi promena prebivališta duža od pola godine značila gubitak prava. Novac bi se uplaćivao na račun majke.
[8] Kako demografi Francusku uzimaju kao idealni primer države koja je pronatalitetnim merama poboljšala prirodni priraštaj, onda je “plafon” tako izazvanog demografskog skoka 10%.
[9] U ovu akciju mogle bi se uključiti i tradicionalne verske zajednice, kroz poklone i na primerbesplatno krštenje trećeg deteta, izdavačke kuće koje bi poklanjale sveske i pribor (one bi imale korist od besplatne reklame za koju bi bila zadužena nacionalna televizija, koja bi promovisala čitavu akciju), kao i mnogi donatori.
[10] Raniji predlog (iz 2011) vladine komisije za izradu građanskog zakonika Srbije o „demografskoj naknadi” za treće dete je veoma skup jer podrazumeva to pravo i za već rođenu decu koja su treća po redu, kojih je jedna osmina. To bi značilo da bi rashod za ovu namenu u prvoj godini primene bio oko 400 miliona evra.
[11] rzs.rs.ba/static/uploads/saopstenja/stanovnistvo/vitalna_
statistika/2014/RodjeniUmrliuRepubliciSrpskoj_2014.pdf
Izvor: NSPM.rs
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PORODICA
Vi ste tu, u školi, da NAHRANITE SVOJ UM, a ne da se ne stidite pred porodicom
„U prvoj sedmici škole mi, učenici 1-B odjeljenja, dobili smo obavještenje da će nas posjetiti fotograf. Sjećam se da nas je slikao sa podignutom rukom. - Sada podignite dva prsta...
Danas je Svetski dan knjige – dan kada se podsećamo zašto je tako važno čitati
Povod za obeležavanje Svetskog dana knjige i autorskih prava, koji se obeležava od 1995. godine nakon Generalne konferencije UNESKO-a u Parizu, bilo je odavanje počasti svetskim velikanima književnosti koji su...
Novak Đoković peti put proglašen za najboljeg sportistu sveta
Novak Đoković je najbolji sportista sveta za 2023. godinu! U Madridu je srpskom teniseru pripalo Laureus priznanje, peti put, čim je izjednačio rekord Rodžera Federera. Nagrada za najboljeg sportistu sveta...
Stavi i meni lanac, samo budi strpljiv sa mnom!
Ni ovo jutro nije bilo ništa drugačije od prethodnih. Iz kuće su se čuli povici čovjeka koji viče na sina: - Ustaj, već je kasno! - Umij se, operi zube,...
1 komentar.