Tajna zvana tinejdžer ima milion svojih podtajni i svaki put kada vam se čini da ste dokučili suštinu komunikacije sa korisnikom-tinejdžerom, pojavi se još jedna sumnja, upakovana u neki novi potez ili novu izjavu.

“Mlado stvorenje koje danas čita knjigu nosi tu knjigu sa sobom u budućnost – ona ga oblikuje, utiče na njega, ono uči iz nje, pamti je, čuva je u sebi. To je nešto što se dešava samo knjigama za mlade – i zbog toga su one toliko važne. Moglo bi se čak reći – važnije od knjiga za odrasle.”
Sonja Hartnet, australijska spisateljica
i dobitnica nagrade Astrid Lindgren za 2008. Godinu
Radeći kao bibliotekar imate zadatak da upoznajete korisnike sa kojima radite, da pratite njihove želje i interesovanja, da znate da ih saslušate, da pravilno protumačite njihove gestove, ponekad da naterate sebe da budete čak i vidoviti i da pravim predlogom pravog štiva iscelite ranu nekom tužnom čitaocu. Naravno, korisnici se razlikuju, pre svega po godinama, i ova činjenica traži od dobrog bibliotekara da bude pravi akrobata i glumac u komunikaciji sa korisnicima, odnosno da bude dete kada radi s decom, da bude penzioner kada mu za pult dođe neki deka, ili da bude „očajna“ domaćica i da zna da predloži pravu knjigu usplahirenoj sredovečnoj korisnici bibliotečkog fonda.
Ubedljivo najtajanstvenija, najšarenija, najnedokučivija grupa korisnika, sa kojima u principu nikada niste načisto, su tinejdžeri. Sajber generacija, koja je pod uticajem ekstra popularnih društvenih mreža prihvatila nov način ponašanja i komunikacije, biblioteku u principu vidi kao „smor“ mesto milion svetlosnih godina daleko od njihovog ultra modernog poimanja onoga što nije smorno i što je in, a što se ogleda u tehnički savršeno ispunjenom okruženju bez papirnih knjiga (moćan kompjuter, brza internet veza, drugi savremeni uređaji koji brzinom svetlosti „otvaraju“ svet). Čak i ako biblioteka svojim tehničkim mogućnostima odgovara viziji in mesta jednog prosečnog tinejdžera, u većini slučajeva, nešto „ne štima“ u komunikaciji tinejdžer – bibliotekar – biblioteka. U takvoj situaciji ulogu magneta uzima duh biblioteke, koji prvenstveno, grade oni koji rade u njoj, odnosno bibliotekari. Na taj način, vraćamo se na početak da vodič kroz dobru biblioteku bilo kog korisnika, naravno i tinejdžera, treba da bude dobar i prilagodljiv bibliotekar!
Priču koju pruža biblioteka kao mesto, pišu, naravno, bibliotekari. Tinejdžeri su ti, koji svoju bibliotečku priču čitaju na svoj način, koji može biti pravi i dobar za biblioteku ako su zadovoljni „literarnim umećem“ bibliotekara. Samo tada će tinejdžeri stalno čitati bibliotečku priču, na radost roditelja, nastavnika, šire društvene zajednice.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Intervju, Jasminka Petrović: Bajke ne mogu promeniti svet, ali oni koji ih čitaju mogu
U izdanju Kreativnog centra, u ediciji Različak, objavljena je zbirka priča 100 LICA STOLICA. Pred čitaocima je neobična knjiga čija je glavna junakinja niko drugi do – stolica. Priče o...
Дани дечје књиге у Креативном центру од 2. до 12. Априла!
Светски дан дечје књиге обележава се широм света сваког 2. априла. На тај дан 1805. године рођен је Ханс Кристијан Андерсен, чувени дански писац за децу и творац Мале сирене,...
MOJ PLANER LIČNOG RAZVOJA – novo izdanje “Kreativnog centra
Moj planer ličnog razvoja – PlanUM Napisala Aleksandra Šarović Atanasovska Lična disciplina i planiranje svakodnevnih obaveza mogu da budu zabavna igra u kojoj dostižemo nivo samostalnosti i samopouzdanja neophodan za...
Pravi izbor za početnike u čitanju
Već od treće godine deca s pažnjom mogu da slušaju dok im odrasli čitaju i veoma uživaju u pričama. Kada, međutim, dođe trenutak da dete treba da počne da čita...
Nema komentara.