Mnogi roditelji koji ne mogu da kontrolišu dete i njegovu agresivnost veruju da profesionalci mogu da ga „poprave” koristeći neke moćne terapijske metode.
U Asocijaciji za alternativno porodično staranje o deci „Familija” saznajemo da je naučno potvrđeno da ukoliko omalovažavamo dete i često ga fizički kažnjavamo, ono će izgraditi negativnu sliku o sebi, počeće da tuče i vređa vršnjake, a kada poraste ‒ i same roditelje. Dete treba tretirati sa poštovanjem i uvažavanjem da bi naučilo da se konflikti ne rešavaju ljutnjom i agresijom, već razgovorom. Odrasli su skloni da pretpostave da se lepo i pozitivno ponašanje dece podrazumeva a da u vaspitavanju treba da budu usmereni na prepoznavanje i kažnjavanje negativnih reakcija. Važno je da roditelj nauči da prepoznaje i nagrađuje dobro ponašanje i pomake kod deteta i da ne akcentuje samo ono što je loše. To je lakše reći nego učiniti, posebno kada je reč o agresivnom detetu koje provocira osećanje besa i frustracije kod roditelja i nastavnika. Čak i kada je dete „teško” za vaspitavanje, moramo ga nagraditi pažnjom i pohvalom svaki put kada se ponaša neagresivno i kada želi da sarađuje, saveti su psihologa dr Branke Radojević.
Odrastanje
Agresija dece se javlja kao odgovor na stres i frustraciju i ima svrhu da prisiljava okolinu da dete dobije ono što želi. Deca pojačavaju agresivno ponašanje i kada su izložena modelima koji se ponašaju verbalno ili fizički agresivno ‒ zato kao roditelji treba da budemo neagresivni uzori. Pored toga, dete treba zaštititi od agresivnih vršnjaka i neadekvatnih, nasilnih sadržaja koji se nude putem televizijskog programa.
Svako dete povremeno ispoljava negativna i agresivna ponašanja: šutira, grize, krade, govori ružne reči, nemarno je ili destruktivno prema stvarima, ima napade besa ili histeričnog plača… Kada se ta ponašanja ispoljavaju često i intenzivno, reč je o poremećaju ponašanja. Mnogi roditelji koji ne mogu da kontrolišu dete i njegovu agresivnost veruju da profesionalci mogu da ga „poprave” koristeći neke moćne terapijske metode. Neki se, opet, osećaju bespomoćno i misle da ništa ne može da se učini. Istina je da se može izaći na kraj sa nepoželjnim ponašanjima dece, ali to zahteva strpljenje, istrajnost i sistematičnu primenu vaspitnih metoda…
Izvor: RTS
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.