Piše: Ognjen Livada
Evo ga, dečak je postao školarac.
Ne bi to bilo ništa čudno da mu prvi dan škole nije bio 20. 5, sreda.
Ispalo je kako je to najbolji dan, jer sredom imaju „discovery time“, pa celo vreme nešto istražuju i muvaju se svugde po školi.
Još jedna meni zanimljiva stvar je što su nas oberučke prihvatili u školi u Novom Zelandu, iako će u njoj provesti tri i po nedelje.
Volim da vidim kako netko radi stvari na drugačiji način, zato ću ovde podeliti vlastita iskustva s osnovnom školom Vinčester iz Palmerston Norta, možda nekome otvoriti oči i podstaknuti promene kod nas.
Kao prvo: Birokratija
Za upis u školu malac je trebalo da ima valjanu studentsku vizu, rodni list, potvrdu o adresi gde živimo.
Ispunili smo kratki upitnik u kojem su se tražile osnovne informacije o bolestima/alergijama, upit o vakcinaciji (ovdje nije obavezno vakcinisanje i nema nikakvih epidemija), upit želimo li sinu da osiguramo besplatno mleko, i dopuštamo li korišćenje fotografija na kojima se nalazi za promociju škole.
I to bi bilo to.
Drugo: Kada se kreće u školu na Novom Zelandu?
Dakle, očigledno je da je Novi Zeland na drugom kraju sveta, pa kad oni imaju zimu, mi imamo leto i obrnuto. Školska godina im počinje negde kad nama kreće polugodište, dakle u našu zimu, samo s jednom izuzetkom – oni nemaju masovno upisivanje dece u školu, već se deca upisuju kad god, mada je to uglavnom kada napune pet godina.
Kada sam čuo da se deca upisuju s pet godina činilo mi se prerano. Znam da i neke druge zemlje rano upisuju decu u školu u tom uzrastu, ali sada sam barem iz prve ruke imao priliku da vidim kako to izgleda.
I izgleda odlično, kao prvo zbog načina i strukture škole, ali o tome ću malo kasnije. Uglavnom, poenta je kada vam dete navrši pet godina vi ga iz „vrtića“ upišete u školu, makar to bilo 6. februara, 5. juna, 7. avgusta, ili kad god.
Što je odlično kod ovakvog sistema? Nova deca koja dolaze susreću se s uhodanim razredom i puno se lakše uklapaju. I lako savladavaju gradivo učeći od druge dece. Kako i sam radim sa školama, ovakav pristup mi se čini odličnim. Naravno, problem je ako se ne može usuglasiti s programom, jer kod nas školski program je kao na magarca natovariti puno tereta i terati ga od tačke A do tačke B.