Ne skači, ne pentraj se, ne jurcaj, zavrteće ti se u glavi…” – odrasli kao da ovakvim opomenama nabrajaju upravo one aktivnosti koje najviše stimulišu mentalni razvoj dece.

Naše staro uverenje da imamo decu kojoj po pameti i znanju ne mogu ni da primirišu razni belosvetski mediokriteti – polako bledi. Rezultati PISA testiranja u kojima poslednjih godina učestvuje i Srbija svrstavaju nas baš tame negde među osrednje, gde, ukoliko želimo napredak i svojoj deci i svojoj zemlji, nikako ne bi trebalo da ostanemo. Ni pokazatelji razvoja osnovnih bioloških sposobnosti današnjih klinaca nisu ohrabrujući, što znači da njihove potencijale puštamo niz vodu. Šta mogu roditelj, vaspitač, učitelj, nastavnik, institucije i država da učine da se to promeni na bolje? Kako razmrdati vijuge novih generacija koje mogu daleko više nego što mislimo da mogu?
Ranko Rajović: Učenjem napamet, dete ulazi u stres
“Rezultati su iz generacije u generaciju sve slabiji, tako da moramo pod hitno nešto na menjamo.” upozorava dr. Ranko Rajević, izvršni direktor Mense Srbije, predsednik Komiteta za darovitu decu svetske Mense, i autor “NTC sistema učenja” koji se zasniva na povećavanju intelektualne sposobnosti dece predskolskog uzrasta i povecanju funkcionalnog znanja.
“Poremećaji koncentracije, disleksija, disgrafija, govorni poremećaji, slaba akomodacija oka, ravni tabani – nekada su ovi razvojni problemi bili sporadični, dok je danas teško pronaći dete koje nema bar jedan od navedenih.”
“Prema istraživanjima koja smo radili sa predškolskim ustanovama u Srbiji i Evropi, a sve uz saradnju sa visokoškolskim ustanovama (Filozofski fakultet Novi Sad, Odsek za pedagogiju i Pedagoški fakultet iz Ljubljane) naša deca pokazuju da je nivo razvoja važnih bioloških sposobnosti smanjen, što može da rezultuje kasnijim poteškoćama u učenju, a u pojedinim slučajevima učenje je potpuno nemoguće .” upozorava on.
Poremećaji koncentracije, disleksija, disgrafija, govorni poremećaji, slaba akomodacija oka, ravni tabani – nekada su ovi razvojni problemi bili sporadični, dok je danas teško pronaći dete koje nema bar jedan od navedenih. Oko 70% dece u većim gradovima Srbije ima ravna stopala. Prema istraživanjima Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora iz Beograda, čak 63% dece predškolskog uzrasta ima problem u verbalnoj komunikaciji. “Samo prisustvo logopeda u predškolskoj ustanovi govori da sve veći broj dece predškolskog uzrasta ima poteškoća sa govorom”, kaže Bosiljka Jovanović, vaspitač u predškolskoj ustanovi “Princeza Olivera” u Beogradu. “Deca sve više pričaju čudnim naglascima, koriste čudne reči, a roditelji zaposleni u trci za karijerom im posvećuju sve manje pažnje. Samim tim, deca provode sve više vremena ispred TV i računara.”
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dok pakujem odeću koju ste prerasli…
Eto ga opet ono doba godine. Krevet u dečoj sobi prepun je letnjih stvari koje su izvađene iz ormana, a zimske iz vakuum vreća traže svoje mesto na polici. Okružena...
Kako sam, od vaspitačice mog sina, naučio šta znači biti DOSLEDAN roditelj
Bilo je to davne 2006. Zima, sneg, napolju smrzlo, a ja sam došla u vrtić da pokupim nastarijeg sina, Sema, koji je tada imao 5 godina. Moja prijateljica Laura i...
Plašiti mlad svet da je brak mrak a dete neka crna aždaja je krajnje nenormalno
Uloga oca u odgajanju deteta je važna. Balkanski mentalitet opravdava to na drugačije načine. Glavne rečenice su: Naspavaj se sad dok još možeš, nećeš stići oprati ni kosu, preteško je,...
Vedrana Rudan: “U kakvom vremenu živimo – svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema”
U kakvom ludom vremenu živimo? Svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema. Tako je govorio moj sin. Krešo se bacio na pod. Urlao je, valjao se po kuhinjskim...
Objasnite ovo mnogim psiholozima koji, poput prof Zorana Milivojevica, ponavljaju da je ucenje neprijatna aktivnost za dete. Da su skoro sve korisne aktivnost neprijatne za dete pa stalno mora da se prisiljava! Cela njegova knjiga vaspitanja iz Psihopolisa je zasnovana na tome da deca ne vole ucenje i obaveze!! Molim komentar!!
ovo treba proslediti i prosvetnim radnicima
Знају то просвјетни радници, али дјеца кући уз одобрење родитеља зуре у телевизоре, телефоне и лаптопе, а не у школи…
Broj sinapsi koje dete dobija, odredjuje njegov genetski materijal, a povezanost sinapsi i brzina provodljivost neurotransmitera odredjuje inteligenciju. Znaci dete koje nije dobilo nasledjem, nece ni skakanjem povecati inteligenciju. Fizickom aktivnoscu i podsticanjem razvoja jezika ce se povecati povezanosti sinapsi, ali ne mogu povecati inteligenciju. Dete ce postati vestije u motorici i verbalnom izrazavanju.
Danasnji problem sto deca regradiraju i ono sto su dobili nasledje gube, jer ne koriste svoje rukice i nogice.