Roditeljstvo je postalo religija. A kao i kad je svaka druga religija u pitanju, od vernika se očekuje potpuna i bezuslovna predanost.
Između vremena našeg detinjstva i detinjastva naše dece nešto se promenilo, piše Danijela Teler, američki psiholog i koautorka nedavno objavljene knjige “Svete krave” u kojoj analizira savremene stavove i verovanja o braku i razvodu. Roditeljstvo je postalo religija. A kao i kad je svaka druga religija u pitanju, od vernika se očekuje potpuna i bezuslovna predanost. Ne postoji ništa što bi smelo da nam bude važnije od naše dece, i nikada ne smemo da kažemo bilo šta što bi to dovelo u pitanje. Deca su uvek na prvom mestu. Toliko smo danas ubeđeni u ovo, da zaboravljamo da nije uvek bilo tako.
Mame iz parkića i njihova genijalna čeda
Kao primer zastrašujuće moći roditeljske religije, Teler navodi slučaj novinarke Njujork Tajmsa Ejlet Valdman koja je, posle javnog priznanja da svog muža voli više od svoje dece, doživela pravu medijsku hajku kao “loša majka”, pa je čak iskusila i fizičke pretnje. “A to nije način na koji civilizovano društvo rešava razilaženja u stavovima, već više liči na religijski progon jeretika.” objašnjava Teler. Valdmanova čak nije ni rekla da joj deca nisu divna, već samo da muža voli još više. Čime je prekršila zapovest “Nemoj imati drugih bogova osim mene”, zaključuje Danijela Teler
Začetke roditeljske religije Teler vidi u nalepnicama “Beba u automobilu” koje su se pojavile sredinom 80-ih. Niko, kaže ona, ne bi stavio takvu nalepnicu na automobil, da već u društvu nije zavladalo uverenje kako ljudski život svoj vrhunac ima na rođenju. Da nije tako, verovatno bismo viđali i nalepnice “tinejdžer u autu”, “tridesetogodišnjak u autu” ili “sredovečni knjigovođa u autu”, kaže ona.
Još jedan znak da je roditeljstvo religija jeste to što je postalo neprihvatljivo reći bilo šta loše o svojoj deci, ili priznati da nam nisu uvek omiljene osobe. Možemo koliko god hoćemo da ogovaramo supružnike, roditelje, rodbinu, ali reći “moje dete nema puno prijatelja jer nije baš prijatna osoba” je nezamislivo.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Sve NIJE stvar organizacije. I tačka.
Moja najbolja drugarica je samohrana majka. Njeni dani izgledaju otprilike ovako: ustane, doji bebu dok starije dete gleda crtani, sprema doručak, hrani ih, oblači, pakuje ručak, sprema sebe za posao...
Nema komentara.