Roditeljstvo je postalo religija. A kao i kad je svaka druga religija u pitanju, od vernika se očekuje potpuna i bezuslovna predanost.
“Imati decu je lutrija” objašnjava Teler. Deca imaju isto toliko loših i dobrih osobina kao i odrasli, samo što ih je priroda zaštitila time što ih je učinila slatkom i neodoljivom u prvo vreme, kako bi se naši pećinski preci dovoljno čvrsto vezali za njih, umesto da ih izbace na sneg kad su bezobrazna.
Teler ističe i da se, kao i kod drugih religijskih prekršaja, ni u ovoj religiji ne sudi se na isti način muškarcima i ženama. Majke su dužne da svoju decu stave na prvo mesto, ali bi se i same verovatno uvredile kad bi im muževi rekli da su divne, ali da decu ipak vole više od njih. Takođe, od majki se očekuje da budu prave svetice, koje žive u čistom prostoru vedrih boja, ispunjenom dečijim pesmicama i da ne misle na seks, budući da to zadovoljstvo nije povezano sa brigom o deci, što im je jedino dopušteno. Očevima se, s druge strane, dozvoljava da svoje obaveze prema deci povremeno podrede svojim seksualnim potrebama.
Nemojte živeti za decu!
Mnogo je korisnih posledica današnje posvećenosti deci, ali isto toliko je i štetnih, kaže Teler. Roditelji ne mogu sebi da dozvole iskrenost, pa time gomilaju probleme u porodici. Deca rastu u ubeđenju da su centar univerzuma i teško se kasnije mire sa činjenicom da to u stvari nisu. Što je najgore, supružnici kojima se životi okreću oko dece na kraju, kad deca porastu i odu, nemaju više nikakvih dodirnih tačaka niti znaju šta bi jedno drugom rekli.
“U 21. veku, većina Amerikanaca se venčava iz ljubavi. Partnere biramo u nadi da će nam biti doživotni saputnici. Ali, kad stignu deca, taj odnos stavljamo “na čekanje”, jer se preobraćujemo i prihvatamo novu religiju. Podižemo decu najbolje što možemo, spremajući ih da postani svoji ljudi. A onda kada nas naši bogovi napuste, sakupljamo krhotine naših zapuštenih brakova, tražeći im novi smisao. Nije ni čudo što broj razvoda najbrže raste baš među supružnicima čija su deca upravo napustila dom.” zaključuje Teler i dodaje: “Možda bi trebalo da preispitamo ovu savremenu roditeljsku religiju.”
Priredila: Jovana Papan
Izvor: Quartz
Emocionalni incest: Kako sve roditeljska ljubav može da bude sebična?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Nema komentara.