“Ako je atmosfera u kojoj dete odrasta ispunjena ljubavlju, ako je dom njegova sigurna luka, ono zna da je voljeno i da je fizički kažnjeno zbog svog ponašanja a ne zbog toga što ga roditelji ne vole.”
Iako nacrt Građanskog zakonika ne isključuje mogućnost da dete zbog nestašluka u određenim situacijama može da dobije fizičku kaznu, autori ovog zakona ne mogu da objasne da li je vaspitna ćuška udarac po guzi, čvrga po glavi ili packa po prstićima.
Zamislite sledeću situaciju: dete gura prstiće u šteker, davi kućnog ljubimca, naginje se preko terase ili se otima iz roditeljskog naručja i počinje da pretrčava prometnu ulicu. Ako je suditi prema iskustvu roditelja, upravo su ovo situacije koje izvode iz takta većinu mama i tata, koji dilemu „biti ili ne biti” rešavaju tako što udare dete po guzi. Iako nacrt Građanskog zakonika predviđa zabranu fizičkog kažnjavanja dece, istovremeno se ne isključuje mogućnost da dete zbog nestašluka u određenim situacijama može da dobije vaspitnu „ćušku”. Međutim, autorima ovog zakona izuzetno je teško da objasne šta zapravo znači ta ćuška. Da li se pod tim smatra udarac po guzi, čvrga po glavi ili udarac po prstićima?
“Olga Cvejić Jančić: U slučaju nabrajanja, uvek postoji opasnost da se izostavi neki novi maštoviti oblik primene nasilja prema detetu i da se na taj način zaobiđe svrha i cilj zakonske odredbe”
– Da fizičko nasilje daje rezultate bilo bi dovoljno jednom neposlušno dete ošamariti da bi ono shvatilo da ne treba da se ponaša na određeni način – što se najčešće ne dešava, nego se primena fizičkog kažnjavanja nastavlja i produžava, najčešće bez rezultata. To, međutim, ne znači da roditelj ne sme u određenoj situaciji, isključivo radi zaštite deteta, primeniti ćušku, batinu i slično ali samo u slučaju potrebe da se dete zaštiti, a ne da se na taj način dete kazni, nanošenjem određenog stepena bola ili nelagodnosti i poniženja – kaže Olga Cvejić Jančić, profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu i član Komisije za izradu Građanskog zakonika. Kako naglašava, treba praviti razliku između konkretne zaštitne fizičke akcije roditelja i napada na dete radi kažnjavanja.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Ovo na slici je nedopustivo jer je prikazano bas vrlo malo deze, prakticno beba. Zasto je uopte ova slika prikazana. U mnogim zemljama gde je i dozvoljeno blago fizicko kaznjavanje kaznjivo je udariti ovako malo dete. Sta je uopte razlog udaranja ovako malog deteta sem roditeljski nervi!