Aleksandra Miletić je pedijatar, i ovih dana tokom epidemije koronavirusa, pruža besplatnu telefonsku pomoć roditeljima. Kao mama četvoro dece, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.
O meni
Osnovne medicinske studije sam završila na Prištinskom univerzitetu 1999. god, magistarske studije 2010. god, a specijalističke studije 2017.god. Rođena sam u Prištini i tamo živela do izbijanja konflikta. Nakon diplomiranja na Medicinskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici počinjem da radim za Federaciju međunarodnog crvenog krsta i polumeseca. U saradnji sa Crvenim krstom Srbije radila sam na terenu po srpskim enklavama na zdravstvenim programima: Pružanje prve pomoći na terenu, planiranje porodice, distribuciji lekova. Kao lekar opšte prakse počinjem da radim u Kosovskoj Mitrovici 2003. godine. Išla sam često na teren u srpske enklave pod oružanom pratnjom vozeći se nebezbednim putevima. Empatija prema ljudima je bila jača od straha koji sam osećala dok sam pružala pomoć ljudima u neprijateljskom okruženju. U Mitrovici ostajem sama da živim i radim dok su porodica, rodbina i prijatelji bili rasuti, pa zaista, po celom svetu. Moj život je u jednom trenutku dobio izgled mozaika, sve je tu, a ništa nije isto, svi su tu, a sam si, nije tvoj grad, a jeste. Petar! Pojavio se niotkud. Sve je pazle spojio, uneo svetlost, doneo radost, ljubav, život. Moja ljubav, tople oči, topli osmeh, otac mojih četiri razloga da budem dobar čovek, dobra majka. I eto, tako sam malo počela da pravim prioritete. Između karijere i porodice ja sam izabrala ovo bolje, porodicu. Karijera je u jednom trenutku bila zapostavljena ali opravdano. Posle rođenja četvrte bebe posvetila sam se specijalizaciji. Odabrala sam pedijatriju, da za promenu malo radim sa decom. Posle završene specijalizacije započinjem svoj rad na pedijatrijskoj klinici u Kosovskoj Mitrovici sa predivnim kolegama koji su posvećeni, nežni i dobri ljudi. Od 2018. definitivno dolazim u Beograd gde počinjem da radim u Domu zdravlja „dr Simo Milošević“. Svakodnevni kontakt sa decom mi je nešto najlepše što mi se dešava. Svaki njihov nespretni pokušaj da budu veliki i bitni me neizmerno raduje i zasmejava. Roditelji mojih malih pacijenata osećaju ljubav i iskrenost lekara. Kada prepoznam poverenje i zahvalnost u očima roditelja je blagoslov za mene. Kod mene roditelji mogu da uđu ljuti i zabrinuti, ali vam garantujem da niko nije izašao iz ordinacije bez osmeha.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
S obzirom na to da sam troje dece – Teodoru, Katarinu i Mariju rodila u tridesetim godinama, a u četrdesetim Slavka, nemam ličnih iskustava sa materinstvom u dvadesetim. U to vreme, kao mlad lekar radila sam na edukaciji mladih na programu „Planiranje porodice“. Mislim da sam u tom trenutku imala najviše energije, ali nisam bila spremna da formiram svoju porodicu. Prva temperatura kod nas se doživela kao da nam se svet srušio. Tada sam videla da nisam u potpunosti bila spremna za ulogu majke. Uh, kad je Teodora plakala, plakala sam i ja. Neophodna mi je bila pomoć naših majki, iskustvo, savet, iako su svi mislili da ja kao lekar sve znam i držim pod kontrolom. Ipak, pogledom na svoje bolesno dete, prestajem da budem lekar i postajem majka. Tada se javlja materinski instinkt koji se nigde ne može naučiti, a imamo ga. Svaka sledeća beba je dolazila u opuštenijoj atmosferi.
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u u 20/30/40-im?
U dvadesetim, žena ima najviše energije i nerava da bude majka, ali joj nedostaju životno iskustvo i zrelost. U tridesetim, ona već postaje ostvarena žena, racionalnija je, profesionalno je ostvarena, ali veliki je pritisak jer biti majka i stvarati karijeru iziskuje mnogo snage, strpljenja, istrajnosti. Ljubav je neophodna i za majčinstvo i za karijeru. U četrdesetim, iskustvo i zrelost više nisu problem, ali koliko god se trudili, karijera se usporeno razvija.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Naše anegdote se uglavnom vezuju za brojnost naše porodice jer gde god smo se pojavljivali svi zajedno izazivali smo pažnju, a da ne pričam da sam redovno šetala plišano majmunče, papagaja, žirafu, o oblačenju skafandera na 35C … Moj suprug je zbog poslovnih obaveza često bio odsutan. Jedne večeri se vratio kasno. Kada se Slavko probudio, pitao me je: „Mama šta radi ovaj čika tata u našem krevetu?“.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Kada je pravo vreme? Uh, uvek je pravo vreme, ljubav nikada ne odlažite jer nikada i nećete u potpunosti biti spremni za rođenje prvog deteta. Znam da je jednostavnije i prilično opuštenije kada su finansije obezbeđene, stambeno ste zbrinuti i oboje imate dobre poslove ali ni tu nema pravila jer vreme prolazi, a ono je neprocenjivo. Koliko god vam drugi prenosili iskustva ili imali znanje i stručnost o tome, lično iskustvo ne može se ni sa čim uporediti jer vi niste replika, vi živite svoj život. Bitno je da u svakom momentu odrastanja vaše dece budete uz njih i uživate u svakoj izgovorenoj i neizgovorenoj reči.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Uloga roditelja je prevenstveno da se utemelje prave vrednosti. Bitno je da ne pređemo granicu, da uspostavimo međusobno poverenje, da deca imaju svoju slobodu, da budu deca i da uživaju u detinjstvu.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
E po ovom pitanju mi već imamo situaciju. To zavisi od samog deteta i kad pokaže interesovanje. Kao i po mnogim pitanjima i po pitanju hrane deca se međusobno razlikuju. Moja, kako bi ona rekla „najsrednjija ćerka“ od svoje desete godine sama pravi palačinke. Marija eksperimentiše sa salatama, imamo i brzu hranu ali na naš način. Trudim se da uz dan pun obaveza zadovoljim nutritivne potrebe, pripremam domaću i raznovrsnu hranu. Posle završenog obroka deca učestvuju u raspremanju stola.
Ovo me niste pitali
Aplauz koji dobijamo svako veče u 20h dopreo je do mog srca. Osetila sam potrebu da se oglasim i dam svoj maksimum. Dostupna sam svakog dana od 18 do 20h bez nadoknade svim zabrinutim roditeljima, roditeljima kojima je potreban savet ili konsultacija u vezi bolesne dece, a zbog vanredne situacije ne mogu da dođu do izabranog pedijatra – na telefon 065/888 2929. Teško je izboriti se sa strahovima, posebno sa roditeljskim strahom. Svi patimo! Kada osetite da u jednom momentu možete da izgubite sve, uplašeni ste. Ja vrlo dobro znam kakav je to strah. Čini mi se da nikada nije bilo teže sačuvati sebe, porodicu.
Ajde da se svi zajedno malo više posvetimo deci, sebi, jer sve ostalo može da se nadoknadi.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Bravo doktorka Aleksandra, svaka cast!
Sad tek vidimo da smo odlicno izabrali! 🙂
Veeeliki pozdrav!