Odnos majke i kćerke je uvek bio jedan od najzanimljivijih i najdinamičnijih porodičnih odnosa.
Bliskost roditelja
Zanimljivo je da su istraživanja pokazala da su najsretnija ona deca čiji roditelju su bliži međusobno nego što su bliski sa decom. Što znači da prvenstveno postoji veza između muža i žene koji su dobri roditelji, ali postoje i granice u njihovom odnosu prema deci. Deca se na taj način osećaju zaštićeno i omeđeno sigurnim granicama. Ukoliko u porodici postoje koalicije kao između majke i sina, majke i kćerke oca i kćerke, to nije dobro za porodični sistem. Deca vole da znaju da su njihovi roditelji par, a da su deca deca i da ih niko ne stavlja u nezgodan položaj arbitra u svađama između muža i žene. Kćerke koje najsretnije odrastaju uz svoje majke su one koje vide ljubav i posvećenost majke i oca u svom domu, koje nauče prihvatanje sebe i svoje uloge identifikujući se sa majkom i koje imaju zdrav i prisan odnos sa majkama, ali imaju i zdrave granice u tom odnosu.
Istraživanja su pokazala da su najsretnija ona deca čiji roditelju su bliži međusobno nego što su bliski sa decom.
Važna stvar za napomenuti u odnosu majke i kćerke je i specifičan položaj žene u patrijarhalnom svetu kod nas. Nije bilo lako, a nije ni sada lako, biti majka i biti kćerka u svetu čije dominantne vrednosti određuju muškarci. Zato možda i postoji takva karakteristična solidarnost između majke i kćerke jer razumeju jedna drugu i nije im uvek jednostavno da se snađu u svojim ulogama pored toliko nekada i sasvim oprečnih zahteva koji se postavljaju pred njih.
One vrednosti koje se generacijama prenose sa baka, na majke, a onda na kćerke, mogu da budu vrlo zbunjujuće. Na primer, majke mogu prenositi poruke svojim kćerkama da budu lepe, ali ne previše seksualne, da ne bi bile označene kao žene lakog morala; da budu pametne, ali ne previše pametne, da ne bi bile pametnije od muža; da hrabro podnose nedaće, ali da budu pokorne; da budu obrazovane, ali ne i karijeristi; da se zalažu za sebe, ali da se zna “ko je glava kuće”. Ove dvosmislene i nejasne poruke su često nastajale zbog potčinjenog položaja žene u patrijarhalnom društvu, gde žena nije mogla steći punu samostalnost i samoostvarenje u društvenom smislu, pa su majke, želeći najbolje svojim kćerkama, učile ćerke kako da ostvare neke svoje želje i potrebe ali da se ipak ne ističu da ne bi bile kažnjene na neki način ili odbačene.
Naravno da su ovi dvostruki standardi doveli i do konfuzije u samim muško ženskim odnosima kao i do neprijateljstva muškaraca i žena gde se žena vekovima osećala podređenom. Zato je važno da odrasle kćerke imaju slobodu da preispitaju vrednosti koje su dobile od svojih majki i da one koje ne smatraju autentičnim i ispravnim mogu da odbace. Novo doba je donelo određenu slobodu za ženu u društvenom smislu, ali i dalje žene nemaju slobodu da budu važne u punom smislu ove reči. A želja da budemo važni i prihvaćeni je jedna od najvažnijih ljudskih želja, pa je i za odnos majke i kćerke bitno da se obe osećaju važno, prihvaćeno i slobodno. Tako obe mogu da nadograđuju svoj identitet i da proširiju svoje vidike.
Majka koja je prihvatila sebe i imala slobodu da bude prihvaćena od drugih lakše će i bolje prihvatiti kćerkinu želju za izgrađivanjem sopstvenog identiteta u tinejdžerskom dobu. Lakše i lepše će prihvatiti da je postala baka, da ima kćerku koja želi da ide u Aziju, koja želi da se uda, koja ne želi da se uda, koja želi na fakultet i koja ne želi, koja želi da bude atletičarka ili veterinar, spasilac na plaži ili šta već.
Za zdrav odnos majke i kćerke važno je da obe imaju slobodu da izraze svoje želje, da obe imaju svoje granice, da obe mogu u svom odnosu da izraze nešto zajedničko i nešto samo svoje – posebno. Da mogu bez krivice, a sa radošću da kažu: “Ja sam takva, ali moja majka (kćerka) nije”, što znači da svoje međusobne razlike ne doživljavaju kao prepreku već kao izraz bogatstva svog odnosa i poziv na međusobno učenje rast i razvoj.
Istraživanja su pokazala da je kćerkama potrebna stabilna, smirena i opuštena majka, a da bi mama bila takva i njoj je potrebna briga, nežnost i podrška. U takvom odnosu majka i kćerka mogu da uživaju i da pronađu zajednički jezik makar kćerkin muž bio i sam Had. Demetra i Persefona uvek nađu način da se sretnu i uživaju zajedno.
Adriana Pejaković,
dipl. psihološkinja, psihoterapeutkinja u edukaciji (TA Centar)
kontakt: adrijanapejakovic@yahoo.com
Izvor: Danas
„Jedna od najznačajnijih odrednica te uloge je prenošenje poruke da je divno i u redu biti ženskog pola.“
Tekst u vise navrata sugerise da u 21. veku mozda ipak nije u redu biti zenskog pola te majke trebaju preneti suprotnu poruku. A koju poruku salje drustvo?
Kada je jos uvek zena(majka) skoro potpuno odgovorna za odgoj i vaspitavanje dece ali i za sliku srecne familije.
Ipak smatram da je teze biti zena.