Ostati mlad jedino opstaje u toj igri, kada se kreveljimo, izmišljamo, maštamo, kada se glupiramo, skačemo i plezimo, prdimo i kobajagi vređamo.
Ako prestanem da se oduševljavam predstavama i raznim programima za decu i prihvatim salsu i tango, onda dobijam sebe, ali dobijam i godine? Dakle, dečiji svet podmađuje, a šta sa odgovornostima, ko će organizovati obaveze? Ono što me s vremena na vreme razmrda jeste neki adrenalinski poduhvat, ali susret sa realnošću u osnovi je dečiji svet u kojem ti moraš da si Vendi u Nedođiji, u najdivnijoj zemlji neodrastanja.
Ne gledajte me kao da sam grozna mama!
A kad sklonim dasku za peglanje iz dnevne sobe i odjednom shvatim da mi je soba porasla, onda i ja mogu da postanem bezbrižna u tom svetu. Sve je sređeno, svi jeli, sve po kući oprano i ispeglano i tipi topi sređeno, a onda više nema snage. Ali, nema predaje ako ne želiš da te svakodnevica zarobi. I tada ulažem supermenski napor da vratim sebe razigranu i zapravo srećnu u osnovi i krećem u pravljenje malog carstva punog najdražih osmeha.
Ostati mlad jedino opstaje u toj igri, kada se kreveljimo, izmišljamo, maštamo, kada se glupiramo, skačemo i plezimo, prdimo i kobajagi vređamo. I onda ovaj mali kaže tati ” ti si devojčica” kako bi mu uzvratio na njegovo čikanje, a nama beskrajno smešno i ne pokušavamo da sakrijemo široki osmeh i dijamantski pogled usmeren u drugog člana plemena. A onda ja zaboravim na godine. I ništa drugo nije važno. Jer Jesam. Tu Jesam. Samo uživanje u momentu!
Izvor: Mama i dete
Griža savesti jedne majke: Sve sam mogla bolje (ili nisam?)
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Nema komentara.